Lijek za sihr i šejtanski dodir

Lijek za sihr i šejtanski dodir

] Bosanski – Bosnian – بوسني [

Muhammed b. Ibrahim et-Tuvejdžiri

Prijevod:

Senad Muhić

Revizija:

Ersan Grahovac

2014 - 1435

﴿علاج السحر والمس﴾

« باللغة البوسنية »

محمد بن إبراهيم التويجري

ترجمة:

سناد موهيتش

مراجعة:

أرسان غراهوفاتس

2014 - 1435

Lijek za sihr i šejtanski dodir

Sihr predstavlja čaroliju koja se pravi posebnim vrstama djelovanja, korištenja riječi i vezivanja čvorova, a što utiče i ostavlja trag na tijelo i data-originale.

Sihr predstavlja čisto zlo i zločin prema čovjeku, njegovom tijelu, imetku , razumu i odnosu prema drugim ljudima.

Mess je djelovanje džinna na čovjeka.

Uzroci šejtanskog dodira

Mess je direktno džinnsko djelovanje putem prohtjeva, strasti, pretjerane ljubavi. Nekada se desi da ljudi uznemire džinne tako što ih nesvjesno ubiju, proliju vrelu vodu po njima, mokre na njih. A nekada se desi da džinni bez ikakvog razloga djeluju na ljude.

Allah Uzvišeni: Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio. (El-Bekare, 275.)

Ljudsko-džinnski odnosi

Džinni su živa i razumna bića, zadužena određenim postupcima. Oni rade i dobra, i loša djela i biće nagrađeni i kažnjeni shodno onome što radili.

Čovjek treba da širi vjeru i ljudima i džinnima, da ih podučava onome što je naređeno i onome što je zabranjeno, da ih savjetuje i upozorava. Takav je jedan od najboljih Allahovih robova.

Ko koristi džinne za stvari koje nisu dozvoljene, poput širka, ubijanja nedužnih, ili ih koristi da naštete drugim ljudima, kroz razvrat, krađu, takav ima status onoga ko surađuje u nevjerovanju, griješenju i neprijateljstvu. Ko se njima potpomogne da bi uradio, kako on misli, neke nadnaravnosti, takav je obmanut njihovih spletkama.

A ko džinne koristi za radnje koje su u osnovi dozvoljene, takav je učinio zabranjeno djelo, jer za svoj postupak nema dokaza.

Propis odlaska sihirbazima

Takav je postupak zabranjen, a takav je propis i sa odlaskom vračarima, gatarima. Ovo djelo se ubraja u velike grijehe, koje ponekad seže i do nevjerovanja.

Nevjernik je onaj ko pita sihirbaza, vračara, gatara ili astrologa o nečemu što je vezano za nevidljivi svijet, pa mu povjeruje.

A onaj ko ga upita i ne povjeruje mu, namaz mu neće biti primljen četrdeset dana.

Ovaj se propis odnosi i na onoga ko se susretne sa takvom osobom, obrati mu se preko medija, ili upita iz radoznalosti, ili razonode ili želje da se sa njim samo izruguje.

A dozvoljeno je upitati ga kako bi se spoznalo stanje onoga ko se time bavi, kako bi se njegovo zlo i neznanje otkrilo ljudima i kako bi ljudi bili spašeni njegovog zla.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko ode vračaru ili gataru, pa povjeruje u ono što kaže, postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu.“[1]

Neke supruge Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenose da je on kazao: „Ko ode gataru i samo ga upita o nečemu, neće mu namaz biti primljen četrdeset dana.“[2]

Propis izučavanja sihra

Čovjeku je zabranjeno izučavati sihr, podučavati njemu i praviti ga, i ne samo da mu je zabranjeno nego ga takvo djelo, koje se sastoji od širka, laži, potpomaganja sa šejtanom, čini nevjernikom.

Allah Uzvišeni veli: i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik - šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini. (El-Bekare, 102.)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Čuvajte se sedam stvari koje upropašćavaju onoga ko ih čini: širka, sihra, ubijanja na pravdi Boga, kamate, imetka siročeta, bježanja sa bojnog polja i potvore za blud pobožne i čestite vjernice.“[3]

Propis uzimanja naknade za sihr

Sihirbazu je haram imetak koji uzme praveći ili skidajući sihr, a isto tako je haram onome ko daje imetak sihirbazu ili vračaru, jer onaj ko to čini koristi tuđi imetak na nedozvoljen način, i učestvuje u grijehu.

Allah Uzvišeni veli: Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. (El-Maide, 2.)

Od Ebu Mesuda el-Ensarija se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio novac od prodaje psa, od prostitucije i od vračanja.[4]

Razlozi širenja sihra

Sihri i sihirbazi su se među ljudima proširi zbog sljedećih razloga:

1. Neznanje o Allahovoj vjeri i neznanje o stvarnosti sihra, sihirbaza, vračara i sl.

2. Slabost vjerovanja i manjak svijesti o Allahu, a onaj sahir koji nema vjerovanja daje prednost širku nad vjerovanjem, griješenju nad pokoronošću, ovome svijetu nad onim. Takvom bavljenje sihrom postane omiljeno i on zarađuje baveći se njime.

3. Mnoštvo medija koji su puni programa gdje se promovišu sihr, sihirbazi, vračari i sl.

4. Pohlepa za imetkom od strane sihirbaza i medija koji šire nered.

5. Želja ljudi za spoznajom budućnosti.

6. Mnoštvo bolesti i problema koji oboljelog tjeraju da traži izlaz i lijek u svemu što se nudi, pa se tako uzda čak i u lažove i obmanjivače.

7. Gledanje video sadržaja, filmova koji obiluju nevjerstvom, širkom i sihrom, te lažima, obmanama i prevarama.

8. Mnoštvo onih koji odlaze sihirbazima i varačarima, s jedne strane, i nepostojanje odgovarajućih sankcija za one koji se tim poslom bave.

Vrste sihra

Sihr je svaka stvar čiji se uzročnik sakrije, a sastoji se od čarolija koje se prave posebnim vrstama djelovanja, korištenja riječi i vezivanja čvorova, a što utiče i ostavlja trag na tijelo i data-originale, čini ljude bolesnima, ubija ih, sastavlja ljude i rastavlja, čini ih voljenim ili omraženim.

Puno je vrsta sihra:

Postoje sihiri koji su obmana, kao npr. da neko leti u vazduhu ili uđe u krug koji je uzak, ili hoda po vodi, ili hoda po užetu, ili pretvori pticu u čovjeka, i slične stvari kojima se iskrivljuje stvarno stanje nečega. Sve je ovo sihr i vradžbija kroz obmanu ljudskih očiju.

Kaže Allah Uzvišeni: I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše. (El-E'araf, 116.)

Postoje i radnje koje se mogu nazvati sihrom jer se oslanjaju na zajedničke postupke kao što su: prizivanje znanja o budućnosti i nevidljivom svijetu, korištenje puteva i načina koji nisu ispravni, praznovjerje, vezivanje za nekoga mimo Allaha. Te radnje su: vračanje, proricanje, razna praznovjerja i sl.

Znakovi sihra i lažova koji se njime bave

Neki od znakova:

1. Da sahir pita o imenu bolesne osobe, imenu njegove majke ili oca, kako bi na takav način, putem šejtana, spoznao stanje bolesnoga.

2. Da sihirbaz obavijesti bolesnoga o njegovom imenu ili imenu njegove majke i da ga obavijesti o njegovom problemu prije nego što bolesna osoba bilo šta kaže.

3. Da od bolesnika traži određenu stvar, poput: kose, odjeće, slike, kako bi na takav način spoznao stanje bolesnoga, putem šejtana.

4. Da govor sihirbaza sadrži obraćanje šejtanu ili nešto što je nerazumljivo.

5. Da od bolesnoga traži da prenese kao žrtvu neku životinju i da prilikom klanja ne spomene Allahovo ime, te da to stavi na svoja prsa i sl.

6. Da bolesniku dadne određeni zapis koji je umotan i u kojem se ne zna šta piše i zabrani mu njegovo otvaranje.

7. Da traži od bolesnoga da ne dodiruje vodu određeni vremenski period ili da traži od njega da papire na kojima se nalazi nešto sveto, poput mushafa, stavi u prljavštinu.

8. Da traži od žene da se pred njim otkrije, ili da se sa njom osami.

9. Da bolesnoj osobi dadne određene stvari koje treba zakopati u zemlju ili mu dadne određene zapise koje treba zapaliti i udisati dim, ili da mokri na nešto što je sveto, poput mushafa i sl.

10. Da je ta osoba poznata po lošem ponašanju i po ostavljanju određenih ibadeta poput namaza u džematu i sl.

Propis uklanjanja sihra sa opsihrene osobe

Nema sumnje da je sihr otrov koji djeluje na čovjeka, čini ga bolesnim, ubija ga, rastavlja supružnike. Svaka bolest ima svoj lijek, i zato onaj ko je opsihren treba da se liječi na propisan način i lijekovima kojis u dozvoljeni.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Allah nije dao bolest, a da za nju nije dao i lijek.“[5]

Propis uklanjanja sihra pomoću drugog sihra

Allah nije dao bolest, a da za nju nije dao i dozvoljeni lijek i zato nije dozvoljeno uklanjati sihre pomoću drugog sihra, jer se takvim postupkom približava šejtanu i čini veliki grijeh i širk.

Sihri se ne mogu ukloniti drugim sihrom osim ukoliko se sihribaz neće približiti šejtanu čineći postupke koje on voli, a koji su širk, poput sedžde šejtanu, prinošenja žrtve u nečije drugo ime mimo Allahovog, izlaganja mushafa nečistoći i sl.

Ako sihribaz učini ova loša djela, šejtan će ga pomoći i ukloniti sihre sa opsihrene osobe.

To su šejtani u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli - a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju. (El-En'am, 112.)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko ode vračaru ili gataru, pa povjeruje u ono što kaže, postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.“[6]

Kazna za sihirbaza

Sihirbaz se kažnjava ubijanjem, jer sihr koji radi je ustvari djelo širka koje se sastoji od proricanja budućnosti, potpomaganja šejtanima, činjenja nereda po Zemlji. Tako da onaj koji svojim sihrom ubije nekog, i on se ubija.

Ali ako se sihirbaz pokaje, njegova tevba se prihvata, jer on je mušrik, mušriku Allah prašta ukoliko se pokaje. Upravo zbog tog razloga, pokajanje faraonovih sihirbaza je prihvaćeno.[7]

Allah Uzvišeni veli: i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini. (El-Bekare, 102.)

I kaže: A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se – Allah će, sigurno, oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je. (El-Maide, 39.)

Liječenje sihra i messa (šejtankog dodira)

Liječenje sihra i šejtankog dodira ima dva stanja:

Prvo: Da se zna mjesto na kojem se nalazi sihr, te se uzme i uništi. Na takav način će sihr, uz Allahovu pomoć biti uništen. Ovo je najbolji način liječenja od sihra, a mjesto sihra se može spoznati putem snova ili Allahovom uputom, ili putem džinna koji se nalazi u tijelu čovjeka koji se liječi i sl.

Aiša kazuje: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio opsihren do te mjere da mu se činilo da prilazi svojim ženama.“ Sufjan veli: „Ovakva vrsta sihra je najteža.“ Rekao je: „O Aiša, da li znaš da me je Allah upoznao sa onim što sam Ga pitao? Došla su mi dva čovjeka, jedan je sjeo pored moje glave, dok je drugi sjeo pored mojih nogu. Onaj koji je bio pored glave je kazao ovom koji je bio pored nogu: 'Kakvo je stanje ovog čovjeka?' Odgovorio je: 'Opsihren je.' 'A ko ga je opsihrio?' upitao je. Reče: 'Lebid b. El-E'asam, čovjek iz Benu Zurejka, a on je licemjer.' Kaže: 'ﷻ‬ čemu je (sihr)?' Rekao je: 'ﷻ‬ češlju i dlaci (koja je spala prilikom češljanja).' Pa ga upita: 'A gdje je to?' A drugi mu odgovori: 'ﷻ‬ bunaru Zervan (koji se nalazio u bašti plemena Benu Zurejk).“ Aiša veli: „Poslanik je otišao i izvadio taj sihr.“ [8]

Drugo: Da se ne zna mjesto na kojem se nalazi sihr i tada se bolesna osoba liječi na dva načina:

1. Šerijatski propisanim načinom učenja, tj. rukjom, moleći Allaha i učeći dove prenesene u kur'ansko-hadiskim tekstovima i tome slično.

- Zbog čega se uči šerijatska rukja ili šta se njome liječi?

Ona se uči i njome se liječi sihr, šejtanski dodir, zavist, urok, padavica, ludilo, otrov, ubod, bolovi, bolest, tuga i druge vidljive i nevidljive bolesti.

Hvala Allahu Koji je za svaku bolest dao lijek i učinio Kur'an uputom i lijekom.

Uslovi za ispravnost rukje:

- Da bude sastavljena od riječi Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili od dova koje nisu u suprotnosti sa šerijatom.

- Da bude na arapskom ili nekom drugom jeziku, razumljivog značenja.

- Da onaj koji uči i onaj kome se uči budu uvjereni da je rukja samo uzrok, a da je pravi liječnik Allah u kojeg se treba pouzdati.

- Da rukja ne sadrži nešto što je u koliziji sa islamom, poput dove nekom drugom mimo Allaha, uvrede i psovke.

Najbolje je da čovjek sam sebi uči ili nekom od svojih ko je bolestan, a dozvoljeno je tražiti i od drugih da uče.

2. Lijek koji je po islamu dozvoljen, poput meda, zemzem vode, hurmi, ćurukota, hidžame i sl.

Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Lijek je u tri stvari: u hidžami, gutljaju meda i kauterizaciji, ali ja mome ummetu zabranjujem kauterizaciju.“[9]

Sa'd b. Vekkas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko ujutro pojede sedam osušenih hurmi, tog dana mu ne mogu naštetiti sihir i otrov.“[10]

ﷻ‬ verziji kod Muslima stoji: „Ko pojede sedam medinskih hurmi kada osvane, otrov mu neće moći nauditi sve dok ne omrkne.“

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ćurukot je lijek za svaku bolest osim smrti.“[11]

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko pusti krv kupicom, sedamnaestog, devetnaestog ili dvadeset i prvog u mj esecu, bit će mu to lijek za svaku bolest.“[12]

Način propisanog liječenja

Onaj ko uči treba uzeti abdest, a zatim početi učiti, ispravno i razgovjetno izgovarajući ajete. Treba da puhne u oboljelu osobu nakon učenja onoga što je lahko iz Kur'ana, poput Fatihe, ajetu-l-kursijje, zadnja dva ajeta sure Bekare, sure El-Kafirun, El-Ihlasa, El-Felek, En-Nas, ajeta o sihru i džinnima, poput ajeta iz sura:

El-E'araf, 117-122.

Junus, 79-82.

Taha, 65-69.

El-Bekare, 102.

Es-Saffat, 1-10.

El-Ahkaf, 31-32.

El-En'am, 17-18.

Zatim dova, poput:

اللَّهُمَّ رَبَّ النَّاسِ أَذْهِبِ البَاسَ، اشْفِهِ وَأَنْتَ الشَّافِي، لاَ شِفَاءَ إِلَّا شِفَاؤُكَ، شِفَاءً لاَ يُغَادِرُ سَقَمًا.

Allahumme rabbe-n-nasi, ezhibi-l-be'se, vešfi ente-š-šafi, la šifae illa šifauke, šifaen la jugadiru sekamen.

Allahu, Gospodaru ljudi, Koji otklanjaš bolest, izliječi, Ti si Onaj Koji liječi, nema liječnika osim Tebe. Podari takav lijek iza koga više neće ostati bolesti.[13]

بِسْمِ اللَّهِ أَرْقِيكَ، مِنْ كُلِّ شَيْءٍ يُؤْذِيكَ، مِنْ شَرِّ كُلِّ نَفْسٍ أَوْ عَيْنٍ، أَوْ حَاسِدٍ اللَّهُ يَشْفِيكَ، بِسْمِ اللَّهِ أَرْقِيكَ.

Bismillahi erkike, min kulli šej'in ju'zike, min šerri kulli nefsin, ev ajnin, ev hasidin, Allahu ješfike, bismillahi erkike.

ﷻ‬ ime Allaha, učim ti rukju od svake bolesti koja te pati od zla svake zavidne duše i oka. Allah te izliječio! ﷻ‬ ime Allaha, učim ti rukju.[14]

بِسْمِ اللَّهِ يُبْرِيكَ، وَمِنْ كُلِّ دَاءٍ يَشْفِيكَ، وَمِنْ شَرِّ حَاسِدٍ إِذَا حَسَدَ، وَمِنْ شَرِّ كُلِّ ذِي عَيْنٍ.

Bismillahi jubrike, ve min kulli dai'n ješfike, ve min šerri hasidin iza hasede, ve min šerri kulli zi 'ajnin.

ﷻ‬ ime Allaha, On će sa tebe skinuti ovo i izliječiti te od svake bolesti; i od zla svakog zavidijivca kada zavidi, i od svakog urokljiva oka.[15]

امْسَحِ البَاسَ رَبَّ النَّاسِ، بِيَدِكَ الشِّفَاءُ، لاَ كَاشِفَ لَهُ إِلَّا أَنْتَ.

Imsehi-l-be'se rabbe-n-nasi, bi jedike-š-šifau, la kašife lehu illa ente.

Gospodaru ljudi, ukloni nedaću, u Tvojoj Ruci je lijek, i niko osim Tebe ne može ukloniti ovu nedaću.[16]

أَعُوذُ بِكَلِمَاتِ اللَّهِ التَّامَّةِ، مِنْ كُلِّ شَيْطَانٍ وَهَامَّةٍ، وَمِنْ كُلِّ عَيْنٍ لاَمَّةٍ.

Euzu bi kelimatillahi-t-tammeti, min kulli šejtanin ve hammetin, ve min kulli ajnin lammetin.

Tražim utočiše Allahovim potpunim riječima od svakog šejtana i svakog gmizavca, i od svakog sjanog ( urokljivog.) oka.[17]

أَعُوذُ بِكَلِمَاتِ اللهِ التَّامَّاتِ مِنْ شَرِّ مَا خَلَقَ.

Euzu bi kelimatillahi-t-tammati min šerri ma haleka.

Tražim utočište Allahovim potpunim riječima od zla svega što je stvorio.[18]

بِاسْمِ اللهِ، أَعُوذُ بِاللهِ وَقُدْرَتِهِ مِنْ شَرِّ مَا أَجِدُ وَأُحَاذِرُ.

Bismillahi (tri puta), euzu billahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhaziru (sedam puta).

ﷻ‬ ime Allaha, utičem se Allahu i tražim pomoć u Njegovoj moći od zla bolesti koju osjećam i koje se bojim.[19]

أَسْأَلُ اللَّهَ الْعَظِيمَ رَبَّ الْعَرْشِ الْعَظِيمِ أَنْ يَشْفِيَكَ.

Es'elullahe-l-azime, rabbe-l-arši-l-azimi en ješfijeke. (sedam puta)

Molim Allaha Uzvišenog, Gospodara arša veličanstvenog, da te izliječi.[20]

Liječenje uroka (el-'ajn)

El-Ajn je „otrovna strijela“ koja izlazi iz zavidnika ili uzročnika uroka i ide prema osobi kojoj se zavidi i koja se želi ureći.

Nekada ova strijela djeluje na čovjeka, a nekada ne. Ako čovjek nema nikakve zaštite, onda ga ona pogađa, a ako se zaštiti od nje, onda ona nema uticaja na njega.

Urok koji pogađa ljude je rezultat zavidnosti ili prevelike zadivljenosti nečim, koja nije popraćena spominjanjem Allaha.

Kako se dešava urok?

Uzročnik uroka određenu osobu opiše i kaže nešto o njoj, pri tome ne spominjući Allahove ime, i ne moleći Allaha za berićet toj osobi. Izgovorene riječi, nepopraćene spomenom Allaha, šejtan preusmjeri ka ciljanoj osobi, koja nije sebe zaštitila zikrom, dovom ili Kur'anom, želeći joj nauditi, i ako Allah želi to se i desi.

Allah Uzvišeni veli: Nijedna se nedaća ne desi bez Allahove dozvole, a Allah će uputiti data-originale onoga ko u Njega vjeruje. Allah sve zna. (Et-Tegabun, 11.)

Lijek za onoga kon je pogođen uzrokom

Postoje dva stanja vezana za osobu pogođenu urokom:

Prvo stanje: Ako je osoba koja je urekla poznata, onda se od nje traži da se okupa, te se tom vodom urečeni polije otpozada, i Allahovom, dželle šanuhu, voljom će ozdraviti.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Urok je istina i da je išta preteklo kader, pretekao bi ga urok, pa ako od vas neko zatraži da se operete, operite se.“[21]

Način kupanja (pranja)

Od Ebu Umame ibnu Sehla ibnu Hunejfa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Moj otac Sehl kupao. Skinuo je svoj ogrtač, dok je Amir ibnu Rebia gledao u njega. Sehl je bio jako bijele puti i lijepe kože. Amir je rekao: 'Do danas nisam vidio ovako lijepu kožu.' Istog momenta Sehla je uhvatio žestok bol. Obavijestili su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o njegovom bolu: 'Ne može podići glave.' - rekli su. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih upita: 'Sumnjate li na koga?' Na Amira ibnu Rebi'u, odgovoriše. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je pozvao i strogo mu se obratio: 'Radi čega to ubijate svoju braću? Što ga nisi blagoslovio? Operi se za njega.' Na to je Amir oprao lice, ruke, laktove, koljena, noge i potrao se ispod košulje. Tu vodu je stavio u posudu i njome polio Sehla otpozada. Istog momenta Sehl je ozdravio i krenuo sa ostalim ljudima.“[22]

Drugo stanje: Ako se ne zna ko je urekao, onda će čovjek učiti neke odlomke iz Kur'ana, poput Fatihe, ajetu-l-kursijje, dva zadnja ajeta sure Bekare, sure Ihlas, Felek, Nas, a ako želi može da uči i sljedeće ajete:

Junus, 107.

El-Bekare, 137.

El-Kalem, 51-52.

En-Nisa, 54.

El-Isra, 82.

Fussilet, 44.

Zatim, nakon toga se mogu učiti i dove koje su prenesene vjerodostojnim predajama, a koje su vezane za liječenje.