Senad Muhić - Cjelokupni sadržaj

Odlična knjižica o značenju novotarije, stavu šerijata naspram inoviranja u vjeri, uz kratko pojašnjenje značenja predaje o ’lijepim novotarijama’.

Ova knjiga, komentar na djelo šejha Abdu-l-Aziz b. Baza, r.a., predstavlja poslanicu svakom pojedincu ovog ummeta, bez obzira radilo se o muškarcu ili ženi, učitelju ili učeniku. Knjiga sadrži glavne postavke vezane za islamsko vjerovanje, šerijatsko-pravna pitanja, kao i pojašnjenje načina ponašanja kojim bi se trebao okititi svaki musliman. U knjizi je sadržano sve ono što bi jednog muslimana trebalo zanimati, a vezano za vjerovanje, obrede i ponašanje. Komentar koji šejh Abdu-l-Аziz b. Davud El-Fajiz dao na ovu knjigu nije ni previše dug kako bi čitaoca umorio, niti je previše kratak. Cilj je da se ovim djelom i njegovim tumačenjem okoriste imami u džamijama, tako što će ga čitati svojim džematlijama, ili pak roditelji, odnosno studenti prenoseći ga širim masama. Svako pitanje je zasnovano na nekom od šerijatskih dokaza.

Nauka o tevhidu (Allahovoj jednoći) je najčasnija i najvrijednija nauka. Od svih nauka, najveća dužnost je nju tražiti, jer putem nje upoznajemo Allaha, Njegova imena i svojstva, te prava koje On Uzvišeni ima kod Svojih robova. Tevhid je ključ koji otvara vrata ka Allahu i on je temelj svih Njegovih vjerozakona. Upravo zbog njegove važnosti, svi poslanici, bez izuzetka, pozivali su ka njemu. Allah Uzvišeni kaže: Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte! (Kur’an, Vjerovjesnici, ajet 25.) Ova knjižica koja je prevedena na bosanskom jeziku na jasan i lahak način objašnjava temelje islama i islamskog vjerovanja.

U ovom letku se ukratko spominje način uzimanja abdesta.

Ovaj kratki infografik nam pojašnjava najvažnije informacije vezane za Medinu, grad Allahovog Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njenu okolicu.

Ova knjiga definiše vjeru islam, pojašnjava da je to prirodna vjera, i vjera svih vjerovjesnika, a zatim pojašnjava najvažnije temelje te vjere. Potom, u njoj se ukazuje na najvažnija pitanja vezana za akidu ili vjerovanje jednog muslimana, a koje on mora spoznati. U nastavku knjige se govori o stubovima, ili rukonovima vjere islama, a potom se ukazuje na načinu ophođenja muslimana sa društvom u kojem živi.

Ovo poglavlje se bavi sljedećim temama: 1. Razumijevanje (fikh) propisa o namazu. 2. Ezan i ikamet. 3. Vrijeme u kojima se klanja pet obaveznih namaza. 4. Uslovi (šartovi) za ispravnost namaza. 5. Način obavljanja namaza. 6. Zikrovi koji se uče nakon pet dnevnih namaza. 7. Propisi vezani za namaz. 8. Sastavni djelovi (ruknovi) namaza. 9. Namaske obaveze (vadžibi). 10. Sunneti (pohvalne radnje) namaza. 11. Podjela sedždi koje su propisane. 12. Namaz u džematu. 13. Propisi vezani za imama i muktediju (onoga ko klanja za imamom). 14. Namaz onih koji imaju određena opravdanja. Ovo poglavlje obuhvata: - Namaz bolesnika. - Namaz putnika. - Namaz u strahu. 15. Džuma namaz.

Autor u ovom članku ukratko govori o karakteristikama Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Autor u ovom članku ukratko govori o vrijednosti ashaba, ehli bejta, prve četverice halifa, muhadžira i ensarija.

Autor u ovom članku ukratko govori o vrijednosti imana u svjetlu ajeta i vjerodostojnih hadisa.

Autor u ovom članku ukratko govori o vrijednosti tevhida u svjetlu ajeta i vjerodostojnih hadisa.

U ovom članku autor izlaže vjerovanje u Allahovo određenje – kader, objašnjavajući koji su to temelji vjerovanja u kader, koja je to tajna kadera, vrstama kadera, pravdanje kaderom, propisu poduzimanja sebeba, odbijanju kadera, Allahovom htijenju, zadovoljstvu kaderom, pravdi i dobročinstvu, o kosmičkim i šerijatskim odredbama, razumijevanju dobrih i loših postupaka, otklanjanju kazne koja proizilazi iz grijeha, mudrosti stvaranja dobrih i loših djela, i plodovima vjerovanja u kader i druge imanske stubove.

Autor u ovoj knjizi obrađuje razne propise, adabe, mudrosti, pouke i koristi vezane za sve oblasti islamskih nauka: akaid, fikh, hadis, zuhd, rekaik, adab i dr.

Neki ljudi (omladinci) su stava da se prema nevjernicima koji dođu u određenu državu (kao delegacija, poslom), treba odnositi na neprijateljski način, i smatraju to šerijatskim propisom, pa zbog toga misle da im je dozvoljeno da ih ubiju i zaplijene im imovinu ako vide kod njih nešto što im se ne sviđa.

Kakav je propis za osobu koja usljed jake srdžbe vrijeđa vjeru, te kakav je status njegovog braka, ako to djelo izvodi van okvira islama?

Koji je propis čovjeka koji u stanju velike srdžbe vrijeđa vjeru, koji su uslovi za pokajanje od ovog grijeha i da li se brak takvog razvrgava?

Ukoliko se osoba odmetne od islama, a nakon toga se odluči vratiti u islam, šta mu je obaveza uraditi da bi mu se to prihvatilo i da li postoji ograničen period za takvo nešto?

U ovom videu šejh Salih el-Fevzan, u kratkim crtama, izlaže suštinu tevhida koji će čovjeku koristiti na Sudnjem danu.