Hajrudin Tahir Ahmetović - Članci

Svi muslimani su složni da je ramazanski post propisan u formi stroge obaveze, dakle post je utemeljen i do krajnje mjere poznat ibadet u islamu. Shodno tome, osoba koja poriče obaveznost ramazanskog posta, smatra se nevjernikom. U tom slučaju, bit će pozvana da se pokaje, pa ako se pokaje i potvrdi obaveznost posta, ne snosi nikakve posljedice, dok se u protivnom nad takvom osobom izvršava šerijatska kazna, tj. ubija kao nevjernik - otpadnik od islama (murtedd), ne gasuli se niti se umotava u kefine, ne klanja joj se dženaza, ne upućuje se dova i ne traži se milost, ne ukopava se u muslimansko mezarje, nego se za takvu osobu iskopava jama daleko od muslimanskog mezarja i ukopava se u nju kako ne bi svojim smradom uznemiravala druge.

Mnogobrojni šerijatski tekstovi govore o vrijednosti čitanja kako cijelog Kur’ana, tako i određenih kur’anskih sura, pa čak i pojedinih ajeta. U Buharijinom Sahihu bilježi se od Osmana b. Affana, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji od vas je onaj koji nauči Kur’an - poduči se Kur’anu - a zatim druge podučava njemu". U dva Sahiha - kod Buharije i Muslima - bilježi se od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj koji vješto uči Kur’an, bit će u društvu plemenitih i čestitih meleka pisara, a onaj koji uči Kur’an zastajući i osjećajući pri tome poteškoću, njemu pripadaju dvije nagrade", tj. ovom učaču pripada jedna nagrada za učenje Kur’ana, a druga nagrada za teškoću koju osjeća pri tome.

Draga moja braćo, privedite mjesec ramazan kraju sa iskrenim pokajanjem Allahu od grijeha, i nastojte da Mu se približite djelima s kojima je zadovoljan, jer je čovjek uvijek sklon pogrešci i prijestupu. Svi sinovi Ademovi su grješnici, a najbolji grješnici su oni koji se mnogo kaju. Uzvišeni Allah podstaknuo je u Svojoj Knjizi, i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svome sunnetu, na traženje oprosta i pokajanje Allahu.

Drugi dio članka u kojem je autor pojasnio drugu vrstu uzroka i razloga koji vode u Vatru pa je spomenuo neposlušnost roditeljima, prekidanje rodbinske veze, kamatu, mito, lažno svjedočenje itd.

Članak u kojem autor govori o ulasku ljudskog roda u Vatru i uzrocima toga, te je napomenuo da je Allah Uzvišeni u Svojoj Knjizi i putem Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao na uzroke i puteve koji vode do vječnog boravka u Vatri od kojih su: širk, kufr, negiranje nečeg od općepoznatih stvari vjere islama, ismijavanje s Allahom ili Njegovim Poslanikom, suđenjem po nečemu drugom mimo onog što je Allah objavio itd.

Od adaba učenja Kur’ana jeste da se uči na lijepom i čistom mjestu. Trebalo bi izbjegavati nečista i bučna mjesta, jer se na takvim mjestima neće slušati Kur’an i samim tim se Kur’an omalovažava. Također, nije dozvoljeno učiti Kur’an u nužniku, kupatilu i sličnim mjestima jer to ne priliči Kur’ani-kerimu.

Allah Uzvišeni je u Svojoj knjizi kao i na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio puteve i sredstva koja vode do Dženneta, kao što je pojasnio osobine njegovih stanovnika. U ovom članku možete pročitati osobine i svojstva tih ljudi i žena koje će nastaniti Allahov Džennet, ako Allah da.

Ajeti i hadisi koji nam daju opis Dženneta - Allah nas učinio njegovim stanovnicima.

Komentar nekoliko ajeta iz Allahove knjige u kojima se pojašnjavaju istinski razlozi i uzroci pobjede muslimana.

Ramazan je mjesec ispunjen milošću, oprostom i oslobađanjem od vatre. Predanja koja govore o vrijednosti mjeseca ramazana brojna su i poznata. Tako se u dva Sahiha, kod imama Buharije i Muslima, rahmetullahi alejhima, od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, bilježi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada dođje mjesec ramazan otvore se džennetska vrata, džehennemska zatvore i šejtani se vezuju u lance".

Vrijednost posta se ogleda u činjenici da je Uzvišeni Allah svim narodima prije nas propisivao post u obliku stroge obaveze. Allah, subhanehu ve te’ala, je rekao u svojoj plemenitoj Knjizi: "O vjernici, propisan vam je post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni". Prijevod značenja El-Bekare, 183.

Uzvišeni Allah svrstao je pojedine ibadete u kategoriju obaveznih ibadeta - farzovi, koje nije dozvoljeno ostaviti niti umanjiti, a pojedine ibadete svrstao je u kategoriju nafila - dobrovoljnih ibadeta, putem kojih se vjernik približava Allahu i upotpunjava svoj ibadet. U kategoriji obaveznih ibadeta nalazi se namaz. Uzvišeni Allah propisao je Svojim robovima pet namaza u toku dana i noći, pet namaza po djelu, ali pedeset na mizanu - vagi! Također, Uzvišeni je podstaknuo na činjenje dobrovoljnih namaza kojima se upotpunjavaju obavezni namazi i kojima se vjernici još više približavaju Allahu, subhanehu ve te’ala.

Uzvišeni Allah pojasnio je u Svojoj Knjizi kategorije primalaca zekata koje je odredio na osnovu Svoga znanja, mudrosti, pravednosti i milosti. Primaoce zekata ograničio je na osam kategorija i pojasnio da je obavezno davanje zekata tim kategorijama jer je ovakva podjela proizašla iz Allahovog znanja i Njegove mudrosti, stoga je nije dozvoljeno mijenjati i zekat davati nekome drugome. Uzvišeni Allah najbolje poznaje u čemu je korist za Njegove robove i On je najpravedniji u postavljanju stvari na njihovo mjesto.

Kao što se u ovom blagoslovljenom mjesecu dogodila bitka na Bedru u kojoj je islam izvojevao pobjedu i uzdignuo svoje svjetionike, tako se u mjesecu ramazanu osme godine po Hidžri dogodilo i oslobođenje Mekke, sigurne zemlje. Ovom veličanstvenom pobjedom Svevišnji Allah očistio je Mekku od poganog mnogoboštva, učinio je mjestom islama kojim se nakon mnogoboštva protezao tevhid, iman nakon nevjerstva, islam nakon oholosti i okretanja. U njoj je javno obznanjeno obožavanje Allaha jedinog, Onoga kome se sve potčinjava. Svi mnogobožački kipovi u njoj su porušeni, nakon čega se nikada više nisu vratili u prvobitno stanje.

Prije nasupanja bitke, predstavnik Evsa od Ensarija, Sa’d b. Muaz El-Ensari, radijallahu anhu, je rekao: "Allahov Poslaniče, možda misliš da Ensarije smatraju da ti trebaju pomoći samo u krugu svoje teritorije?! Uistinu, ovo govorim u njihovo ime. Kreni kuda hoćeš, povedi sa sobom koga hoćeš, a ostavi koga hoćeš, od naših imetaka uzmi što hoćeš, a ostavi nama što hoćeš. Znaj, ono što uzmeš od naših imetaka draže nam je od onoga što nama ostaviš. Svaku tvoju naredbu prihvatamo i izvršavamo draga srca. Tako mi Allaha, kada bi se pred nama ispriječilo čak i more, a ti krenuo da ga pređeš, krenuli bismo za tobom. Mi se s tobom ne bojimo, sutra, susresti sa neprijateljem. Doista smo mi strpljivi u ratu, iskreni u sučeljavanju (sa neprijateljem). Možda će ti nas Allah prikazati onakvim kakvim nas ti želiš vidjeti".

Draga moja braćo, Uzvišeni Allah upozorava nas u Svojoj Knjizi na Džehennem. Obavještava nas o džehennemskim patnjama i kaznama od kojih se utrobe cijepaju i srca pucaju. Međutim, sve to Svevišnji Allah čini iz milosti prema nama kako bismo povećali oprez i strah od Džehennema i udaljili se od djela koja vode ka njemu. Pročitajte neke od šerijatskih tekstova iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o džehennemskim patnjama, kako biste uzeli pouku iz svega toga, povratili se svome Gospodaru, bili Mu predani i pokorni, prije negoli dođe kazna kada sigurno nećete imati pomagača!

U obavezne adabe ubraja se i da postač obavlja one ibadete koje mu je Uzvišeni Allah strogo naredio, kako tjelesne ibadete tako i ibadete jezika. Od tih ibadeta najvažniji je obavezni namaz, koji je najpritvrđeniji temelj islama, nakon dva šehadeta. Stoga je obaveza voditi računa o propisanim namazima, neophodno je ustrajavati u njihovom obavljanju, klanjati ih sa svim njihovim sastavnim dijelovima, ruknovima, vadžibima i šartima. Tako će vjernik obavljati namaz u njegovo vrijeme, u mesdžidu sa ostalim muslimanima. Obavljanje navedenog predstavlja bogobojaznost zbog koje je i propisivan post i stavljan u obavezu svim narodima.

Uzvišeni Allah propisao je ibadete, odredio kodekse ponašanja, kako bi ispitao Svoje robove koji od njih će biti pokoran Njemu, svome Gospodaru, a koji će biti pokoran svojim strastima i prohtjevima. Onaj ko prihvati Allahove propise širokih prsa, smirene duše, taj je pokorni Allahov rob, zadovoljan Njegovim šerijatom, on je onaj koji daje prednost Allahu nad svojim prohtjevima i strastima. Međutim, onaj koji ne prihvata Allahove propise, ne prakticira ibadete izuzev onih koji odgovaraju njegovim prohtjevima, taj je rob svojih strasti, nezadovoljan je Allahovim šerijatom, okreće se od pokornosti svome Gospodaru, svoje strasti učinio je vodičem i ne dozvoljava da one budu vođene. Takav bi najviše želio da Allahov šerijat, Allahovi propisi slijede njegovu strast, i pored njegovog manjkavog znanja i neznatne mudrosti.

Cilj i’tikafa je odvajanje od ljudi i posvećivanje pokornosti Allahu, u nekom od mesdžida tražeći Allahovu dobrotu i nagradu od Njega, uz nastojanje da se pronađe Noć kadra. Stoga je neophodno da se onaj koji je u itikafu maksimalno posveti zikru, učenju Kur’ana, namazu i drugim ibadetima, a da se kloni svega onoga što ga se ne tiče, poput govora o dunjaluku. Međutim, nema smetnje da malo razgovara sa porodicom, što nalazimo u hadisu Saffije, radijallahu anha, majke vjernika, koja kaže: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio je u i’tikafu pa sam ga posjetila noću, popričala s njim, zatim ustala da idem kući pa me je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ispratio do vrata".

Sadekatul-fitr je obaveza svakom muslimanu, i maloljetnom i punoljetnom, i muškarcu i ženi, i slobodnom i robu. Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sadekatul-fitr u ramazanu, četiri pregršti datula ili ječma, za svakog roba i slobodnog, muškarca i ženu, maloljetnog i punoljetnog muslimana".