(1) Allah se kune Sudnjim danom, kada će ljudi stajati pred Gospodarem svijetova.
(2) I kune se dobrom dušom koja sebe kori jer je nemarna prema dobrim djelima i jer čini loša djela. Ovim se kune kao vid potvde da će ljudi biti proživljeni radi obračuna i nagrade ili kazne.
(3) Zar čovjek misli da kosti njegove nakon smrti nećemo sakupiti, kako bismo ga oživjeli?
(4) Možemo to da učinimo, da ih skupimo i da jagodice njegovih prstiju vratimo u prvobitno stanje.
(5) Čovjek želi, negirajući proživljenje, da nastavi s griješenjem, bez ustručavanja.
(6) On se zapitkuje kada će Sudnji dan, smatrajući da je to nešto nemoguće i da je daleko.
(7) Kada pogled ostane zbunjen, gledajući u ono što je poricao.
(8) I nestane mjesečeve svjetlosti.
(9) Kada Sunce i Mjesec postanu spojeni.
(10) Čovjek griješnik toga Dana pitat će gdje je izlaz?
(11) Toga Dana neće se imati gdje pobjeći i griješnik neće moći spas naći, niti će imati zaštitnika.
(12) O Poslaniče, tvome Gospodaru tog Dana biće povratak radi obračuna, nagrade ili kazne.
(13) Na taj Dan čovjeku će se kazati šta je od djela činio, a šta je izostavio.
(14) Čovjek će tada protiv sebe svjedočiti i njegovi organi će o grijesima njegovim kazivati.
(15) I opravdanja kojim će se pravdati da nije grijehe radio, neće mu koristiti.
(16) O Poslaniče, ne pomjeraj svoj jezik da što brže učiš Kur'an.
(17) Mi ćemo ga u tvojim prsima skupiti i na jeziku tvome njegove učenje učvrstiti.
(18) Kada Džibril bude učio Kur'an, ti pažljivo slušaj.
(19) A Mi ćemo ga poslije tebi protumačiti.
(20) Nije tačan govor onih koji negiraju proživljenje. Vi znate da je onaj ko je u mogućnosti da vas iz ničega stvori, u mogućnosti i da vas nakon smrti oživi, ali razlog vašeg poricanja jeste ljubav prema dunjaluku koji brzo prolazi.
(21) I zapostavljate onaj svijet do kojeg vodi pokoravanje Allahu i napuštanje Njegovih zabrana.
(22) Lica onih koji su bili vjernici, toga dana biće sretna i osvijetljena.
(23) Ona će gledati u lice svoga Gospodara, uživajući u tome.
(24) Lica nevjernika toga Dana biće nesretna i crna.
(25) Uvjerena da će ih zadesiti velika i žestoka kazna i patnja.
(26) Nije tačno da mušrici neće biti oživljeni i kažnjeni, kao što misle. Kada duša nekog od njih dođe do vrha prsa, do ključne kosti...
(27) Neki ljudi su drugima govorili: Ko će mu pomoći, možda se izliječi?
(28) I on bude uvjeren da se sa ovim svijetom rastaje i da mu smrt dolazi.
(29) I u tom trenu skupe se nedaće, kad dolazi kraj ovog i početak onog života.
(30) Kada se to desi, umrli će odveden biti svome Gospodaru.
(31) Nevjernik nije vjerovao u ono što je donio Poslanik i nije radi Allaha klanjao.
(32) Međutim, on je poricao i negirao, te se od istine sa kojom je došao Poslanik, okretao.
(33) Zatim je ovaj nevjernik išao svojoj porodici, oholo hodeći po Zemlji.
(34) Allah prijeti nevjerniku Svojom kaznom i upozorava ga da je ona blizu.
(35) Zatim je ponovio ovu prijetnju kao vid potvrde, rekavši: I još jednom: Teško tebi! Teško tebi!
(36) Zar čovjek misli da će sam sebi biti prepušten i da neće odgovoriti?
(37) Zar čovjek nije bio kap sjemena koja se ubaci u rodnicu?
(38) Zatim je bio komad ugruška, a nakon toga ga Allah stvorio i skladnim ga učinio.
(39) Zatim je u stvorio mušku i žensku vrstu.
(40) Zar onaj koji je stvorio čovjeka od kapi sjemena i ugruška, nije u stanju da oživi mrtve radi obračuna. On je to u mogućnosti.