(1) Allah se kune konjima koji trče pa se čuje njihov glas i disanje zbog brzine trčanja.
(2) I kune se konjima koji trčeći snažno po kamenju prave varnice svojim kopitama.
(3) I kune se konjima koji rano jutrom napadaju neprijatelja.
(4) I svojim trčanjem pokreću i dižu prašinu.
(5) Pa u sredinu gomile nevjernika upadaju sa svojim konjanicima.
(6) Doista čovjek svojom nezahvalnošću spriječava dobro koje od Njega Gospodar želi.
(7) On je svjedok toga što spriječava dobro, i zbog jasnoće toga, on to ne može negirati.
(8) On je, uistinu, u ljubavi prema imetku veoma žestok, škrtareći ga.
(9) A zar ovaj čovjek koji je obmanut dunjalučkim životom ne zna da, kada kaburovi budu prevrnuti i kada Allah iz njih proživi ljude radi obračuna, stanje neće biti onako kako je zamišljao.
(10) i kada budu ispoljene namjere i uvjerenja koja su u srcima.
(11) Toga Dana će Allah o svemu biti obaviješten, jer Njemu ništa nije skriveno i On će ih za njihove postupke obračunuti onako kako su zaslužili.