(1) Allah se kune smokvom i mjestom gdje ona raste, i maslinom i mjestom gdje ona raste, u Palestini u kojoj je kao poslanik bio Isa, alejhi selam.
(2) I kune se brdom Sinaj na kojem je Allah dozvao svoga Vjerovjesnika, Musaa, alejhi selam.
(3) I kune se svetim gradom Mekkom u kojem je siguran svako onaj ko u njega uđe i u koji je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
(4) Mi smo čovjeka stvorili kao stvorenja najboljeg i najskladnijeg oblika.
(5) Zatim dajemo da na dunjaluku ostari i da nema koristi od svoga tijela, kao što od njega nema koristi kada mu se iskvari priroda i završi u Vatri.
(6) Izuzimaju se oni koji vjeruju u Allaha i rade dobra djela, jer oni, i kada ostare, njih čeka neprekidna nagrada, tj. Džennet, s obzrom da su se trudili da ne iskvare svoju zdravu prirodu.
(7) Šta te navodi, o čovječe, da negiraš Dan obračuna, nagrade i kazne, nakon što si vidio mnogo znakova Njegove moći?
(8) Zar Allah, time što je dao Sudnji dan, nije sudija najpravedniji? Zar misli da će Allah ostaviti svoje robove uzalud i da neće suditi među njima, pa dobročinitelja nagraditi, a griješnika kazniti?