(1) Allah se kune Suncem i kune se vremenom kada se ono podiže i počinje da sija.
(2) I kune se Mjesecom kada prati Sunce, nakon što zađe.
(3) I kune se danom kada se njegova svjetlost pojavi na Zemlji.
(4) I kune se noći kada prekrije Zemlju svojom tamom, tako da se pojavi mrak.
(5) I kune se nebom i onim ko ga je sazdao na savršen način.
(6) I kune se Zemljom i onim ko ju je rasprostro, kako bi ljudi na njoj mogli boraviti.
(7) I kune se dušom i time što ju je Allah stvorio ispravnom.
(8) pa je nadahnuo, da bez izučavanja, zna šta je zlo, kako bi ga se klonio, a šta dobro, kako bi ga činio.
(9) Postigao je željeni uspjeh onaj ko dušu očisti i ukrasi lijepim osobinama, te je očisti od svega što ne valja.
(10) propast čeka onoga ko dušu isprlja grijesima.
(11) Narod Semudov poricao je svoga vjerovjesnika Saliha, prelazeći granicu u činjenju grijeha.
(12) kada je najnesretniji među njima ustao, nakon što ga je narod njegov izabrao
(13) Pa im je Allahov poslanik, Salih, alejhi selam, kazao: Ostavite Allahovu devu neka pije kada je njen dan pijenja i ne činite joj zlo.
(14) Oni su prevarili svoga poslanika u pogledu deve, pa ju je među njima najnesretniji ubio, a oni su bili zadovoljni njegovim postupkom, te su tako bili saučesnici u grijehu. Poslije je Allah na njih spustio kaznu i strašnim ih glasom, zbog njihovih grijeha, uništio, te ih tako u pogledu kazne, zbog koje su uništeni, izjednačio.
(15) Allah ih je kaznio, pri tome ne strahujući od posljedica te kazne.