(1) Elif-lam-mim-ra. Ovo su ajeti Knjige! A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali većina ljudi ne vjeruje.
(2) Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda se nad Aršom uzvisio, i Sunce i Mjesec podčinio; sve se kreće do roka određenog. On upravlja svim i potanko izlaže dokaze kako biste u susret s Gospodarom svojim čvrsto bili uvjereni.
(3) I On je Taj Koji je Zemlju rasprostro i na njoj nepomične planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muško i žensko dao; On dan zastire noću. U tome, doista, ima dokaza za ljude koji razmišljaju.
(4) Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče, i bašča s grožđem, i njiva, i palmi; sa više izdanaka i samo s jednim, i jednom te istom vodom se napajaju; ipak plod nekih činimo ukusnijim od drugih. U tome, doista, ima znakova za ljude koji razumiju.
(5) A ako se čudiš, pa - čudi se riječima njihovim: "Zar ćemo kad prah budemo, zaista ponovo biti stvoreni?" To su oni što ne vjeruju u Gospodara svoga. To su oni na čijim vratovima će biti okovi. To su stanovnici Vatre; u njoj će vječno ostati.
(6) Oni te požuruju sa zlom, prije nego s dobrim, a bilo je kazni i prije njih. Gospodar tvoj ljudima prašta i uprkos nepravdi njihovoj, ali Gospodar tvoj, doista, i kažnjava žestoko.
(7) A oni koji ne vjeruju govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakav znak?" Ti si, međutim, samo opominjač, a svaki je narod imao onoga koji ga je na Pravi put usmjeravao.
(8) Allah zna šta svako žensko nosi i što maternice kraće nose, a što duže; u Njega sve ima mjeru.
(9) On je Znalac i onog što je čulima nedokučivo i onog što je pojavno, On je Veličanstveni i Uzvišeni.
(10) Za Njega je jednak onaj od vas koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po danu hodi.
(11) Uz svakog od vas su anđeli, koji se smjenjuju ispred njega i iza njega - po Allahovu naređenju nad njim bdiju. Sigurno je da Allah neće izmijeniti stanje u kojem se nalazi određeni narod sve dok taj narod ne promijeni ono što je u njemu. A kad Allah htjedne nekom narodu zlo, nitko to ne može spriječiti; bez Njega im nema zaštitnika.
(12) On je Taj Koji vam pokazuje munju, da se uplašite i ponadate, i On daje da iznova nastaju teški oblaci.
(13) I grmljavina veliča i hvali Njega, a i anđeli, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i njima pogađa koga hoće, a oni, i pored toga, raspravljaju o Allahu, a On žestoko kažnjava.
(14) Samo se Njemu može istinski moliti. A oni kojima se pored Njega mole - neće im se odazvati, kao što ni voda neće stići u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje pruži; molitva nevjernika zasigurno je beskorisna.
(15) Allahu se klanja sve što je na nebesima i na Zemlji, svojom voljom ili zato što moraju, a i sjene njihove - ujutro i na kraju dana.
(16) Reci: "Tko je Gospodar nebesa i Zemlje?" - i odgovori: "Allah!" "Reci: "Pa zašto ste onda umjesto Njega kao zaštitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu štetu otkloniti?" Reci: "Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, možda misle da oni koje su Allahu u obožavanju pridruživali stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini sličnim!" Reci: "Allah je Stvoritelj svega i On je, Jedini, Podčinitelj svega."
(17) On vodu s neba spusti, pa svakom udolinom poteče onoliko koliko može da prihvati i bujica nosi pjenu koja narasta. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima, također, otpad, sličan pjeni. Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: pjena se raspršuje, dok ono što koristi ljudima ostaje na Zemlji. Tako, eto, Allah navodi primjere.
(18) Onima koji se Gospodaru svome odazovu - nagrada najljepša pripada; a oni koji Mu se ne odazovu - kad bi sve što je na Zemlji njihovo bilo, i još toliko, rado bi se time otkupili. Njih čeka užas polaganja računa, prebivalište njihovo bit će Pakao, a grozno li je to boravište!
(19) Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep?! A pouku primaju samo oni koji razum imaju,
(20) oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanje;
(21) i oni koji održavaju ono što je Allah naredio da se održava i Gospodara svoga se boje i užasa obračuna se plaše.
(22) I oni koji trpe u želji za licem Gospodara svoga, i oni koji molitvu obavljaju, i koji od onoga što im dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim na zlo uzvraćaju - njima će lijep ishod ovoga svijeta pripasti, njih čeka najljepše prebivalište.
(23) Vrtovi Edena u koje će ući i oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov - oni koji su bili čestiti - anđeli će im ulaziti na vrata svaka.
(24) Selam neka je vama, zato što ste trpjeli, a divan li je ishod nakon ovoga svijeta!
(25) A oni koji krše obećanje prema Allahu, nakon što su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se održava, i čine nered na Zemlji - njih čekaju prokletstvo i užas boravišta.
(26) Kome hoće, Allah daje opskrbu u obilju, i uskraćuje. Oni se raduju životu na ovom svijetu, a život na ovom svijetu prema onome samo je prolazno uživanje.
(27) Oni koji ne vjeruju govore: "Zašto mu od Gospodara njegova nije spušten kakav znak?" Reci: "Allah odvodi na stranputicu onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga tko Mu se pokajnički obraća."
(28) One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju - a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju.
(29) Onima koji vjeruju i čine dobra djela - blago njima, njih čeka divno prebivalište.
(30) I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuješ ono što ti objavljujemo, a oni u Svemilosnog ne vjeruju. Reci: "On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam."
(31) Kad bi se kakvom knjigom brda pokrenula ili zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali, Kuran bi to bio! Štoviše, Allahu pripada sve! A zar nemaju nade i ne znaju oni koji vjeruju da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude uputio. A nevjernike će nesreća neprestano pogađati ili će u blizini mjesta njihova doći, zbog onoga što rade - sve dok se Allahovo obećanje ne ostvari. Allah, zaista, ne krši obećanje.
(32) I prije tebe su poslanici ismijavani bili, pa sam Ja onima koji nisu vjerovali vremena ostavljao, i poslije sam ih kažnjavao, a kakva je samo kazna Moja bila!
(33) Pa zar je Onaj Koji nad svakim bdi, što god da uradi, kao onaj tko to nije u stanju uraditi?! A Allahu su pridružili ortake. Reci: "Imenujte ih!" Zar da Ga vi obavještavate o nečemu što se na Zemlji nalazi - što On zna da postoji, ili ih vi po svome nahođenju tako nazivate?! Ustvari, predstavljeno je lijepim onima koji ne vjeruju spletkarenje njihovo, i oni su od Pravog puta odvraćeni. A onaj koga Allah na stranputicu okrene neće imati nikoga da ga na Pravi put uputi.
(34) Oni će u životu na ovome svijetu patiti, ali će patnja na onome svijetu sigurno teža biti; od Allaha ih nitko neće obraniti.
(35) Ovakav je Raj obećan onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, kroz njega rijeke teku, njegovi plodovi i hladovina trajni su; to će, na kraju, slijediti onima koji se Allaha boje i grijeha klone, a ono što nevjernicima na kraju slijedi Vatra će biti.
(36) Oni kojima smo dali Knjigu raduju se svemu što objavljujemo tebi, ali u urotničkim grupama ima onih koji poriču nešto od toga. Reci: "Meni je naređeno da samo Allaha obožavam i da Njemu nikoga u obožavanju ne pridružujem; Njemu ja pozivam i Njemu se vraćam."
(37) I Mi ga tako objavljujemo usavršenog na arapskom jeziku. A ako bi se ti za ćudima njihovim poveo, nakon što ti je znanje došlo, ti ne bi imao nikoga tko bi te od Allaha zaštitio ni obranio.
(38) I prije tebe smo poslanike slali, i supruge i potomke im davali. I nijedan poslanik nije mogao s nekim znakom istupiti, osim s Allahovom dozvolom. Svako doba imalo je Knjigu.
(39) Allah uklanja što hoće, a ostavlja što hoće; u Njega je glavna Knjiga.
(40) Bilo da ti pokažemo dio onoga što im prijeteći obećavamo, bilo da ti život oduzmemo, tvoje je da obznanjuješ, a Naše da račune svodimo.
(41) Zar oni ne vide da Mi Zemlju sužavamo umanjujući krajeve njene?! A Allah sudi i nitko ne može presudu Njegovu pobiti, i On brzo račun svodi.
(42) Lukavstva su smišljali i oni prije njih, ali svako lukavstvo pripada Allahu, i On zna šta svako zaslužuje. A nevjernici će sigurno saznati kome će lijep ishod na kraju pripasti.
(43) Oni koji ne vjeruju govore: "Ti nisi poslanik." Reci: "Meni i vama dovoljan će kao svjedok biti Allah, i oni koji znanje iz Knjige imaju."