(1) Čas obistinjenja,
(2) što je Čas obistinjenja?
(3) I što ti znaš što je Čas obistinjenja?!
(4) Semud i Ad zastrašujući udar su poricali,
(5) pa je Semud uništen povikom strahovitim
(6) a Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim.
(7) Njemu je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja palmina debla vidio,
(8) i vidiš li da je itko od njih ostao?
(9) A faraon, i oni prije njega i prevrnuta naselja grijehe činiše,
(10) pa su bili neposlušni poslaniku Gospodara svoga, pa ih je On dohvatio žestokom kaznom.
(11) Mi smo vas, kad je voda preplavila sve, u lađi nosili,
(12) da vam je poukom učinimo i da to od zaborava sačuva uho koje pamti.
(13) A kad jednom u rog bude puhnuto,
(14) pa Zemlja i brda budu dignuta i od jednog udara zdrobljena,
(15) taj dan će se Događaj strahoviti dogoditi,
(16) i nebo će se razdvojiti – tada će labavo biti.
(17) I anđeli će na krajevima njegovim stajati, a Arš Gospodara tvoga će taj dan iznad njih osmorica držati.
(18) Taj dan izloženi bit ćete i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati.
(19) Onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da, reći će: “Evo vam, čitajte knjigu moju,
(20) ja sam, zbilja, i vjerovao da ću račun svoj polagati.”
(21) I on će biti u životu zadovoljan,
(22) u Raju visokom,
(23) čiji će plodovi nadohvat ruke biti.
(24) “Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!”
(25) A onaj kome se knjiga da u lijevu ruku njegovu, reći će: “Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije
(26) i da ni saznao nisam za obračun svoj!
(27) Kamo sreće da me je smrt dokrajčila,
(28) imetak moj mi nije od koristi,
(29) snage moje nema više!”
(30) “Zgrabite ga i u okove okujte,
(31) zatim ga samo u vatri pržite,
(32) a onda ga u sindžire sedamdeset lakata duge vežite;
(33) zaista, on u Allaha Velikog nije vjerovao
(34) i da se nahrani nevoljnik nije podsticao,
(35) zato on ovdje danas nema prisna prijatelja
(36) ni drugog jela osim smrdljive kapljevine
(37) koju će samo nevjernici jesti.”
(38) A Ja se kunem onim što vidite
(39) i onim što ne vidite,
(40) on – Kuran doista je govor objavljen plemenitom Poslaniku,
(41) a nije govor nikakva pjesnika – kako vi malo vjerujete!
(42) I nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate!
(43) Objava je on od Gospodara svjetova!
(44) A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio,
(45) Mi bismo ga desnicom dohvatili,
(46) a onda mu žilu kucavicu presjekli,
(47) i nitko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti.
(48) Zaista je on opomena bogobojaznima,
(49) a Mi, sigurno, znamo da će među vama poricatelja biti.
(50) I on je, zbilja, jad nevjernicima,
(51) a on je, doista, Istina sama.
(52) Zato ti slavi i veličaj ime Gospodara svoga, Veličanstvenoga!