(1) Tako Mi onih koji pušu snažno,
(2) i onih koji teret nose,
(3) i onih koji plove lako,
(4) i onih koji naredbe provode,
(5) istina je, zaista, ono čime vam se prijeti.
(6) Polaganje računa sigurno će se dogoditi.
(7) Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,
(8) vi govorite nejednako.
(9) Od njega biva okrenut onaj tko je zalutao.
od Kurana
(10) Neka prokleti budu lažljivci,
(11) koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!
(12) Oni pitaju: “Kad će Dan sudnji?”
(13) Bit će onaj dan kada u Vatri budu paćeni.
(14) “Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali!”
(15) Oni koji su se Allaha bojali u rajskim će vrtovima, među izvorima, boraviti.
(16) Primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer oni su prije toga dobra djela činili,
(17) noću su malo spavali,
(18) i u praskozorje oprost od grijeha molili,
(19) a u imetcima njihovim bio je udio i za onog koji prosi i za onog koji ne prosi.
(20) Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,
(21) a i u vama samima – zar ne vidite?
(22) A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.
(23) I tako Mi Gospodara neba i Zemlje to je istina, kao što je istina da govorite!
(24) Je li doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Abrahamovim?
(25) Kad mu oni uđoše i rekoše: “Mir vama!” – i on reče: “Mir vama, ljudi neznani!”
(26) I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,
(27) i primače im ga: “Zar nećete jesti?”, upita,
(28) osjetivši od njih u duši zebnju. “Ne boj se!”, rekoše i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.
(29) I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udari od čuda, rekavši: “Zar ja, stara, nerotkinja!?”
(30) “Tako je odredio Gospodar tvoj”, rekoše oni, “On je mudar i sveznajući.”
(31) "A što vi hoćete, o izaslanici?", upita Abraham.
(32) "Poslani smo narodu prestupničkom", rekoše,
(33) "da sručimo na njih grumenje od gline,
(34) obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli."
(35) Mi iz njega vjernike izvedosmo,
(36) a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo,
(37) i u njemu, za sve one koji se boje bolne patnje, znak ostavismo.
(38) I u Mojsiju, također – kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,
(39) a on, oholeći se, okrenu se nastranu i reče: “Čarobnjak je ili lud.”
(40) I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.
(41) I u Adu – kad na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra;
(42) pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.
(43) I u Semudu – kad im bi rečeno: “Uživajte još neko vrijeme!”
(44) Oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,
(45) i ne mogahu se ni dići ni od kazne odbraniti.
(46) I uništili smo prije narod Noin: to, zaista, bijaše narod buntovni.
(47) Mi smo nebo snagom sazdali, i Mi smo, uistinu, i mi proširujemo njegove krajeve.
(48) i Zemlju smo prostrli - tako je divan Onaj koji je prostro!
(49) I od svega po par stvaramo da biste se vi prisjećali.
(50) "Zato požurite Allahu, ja sam vam Njegov upozoritelj jasni!
(51) I ne pripisujte uz Allaha boga drugoga! Ja sam vam Njegov upozoritelj jasni!"
(52) I tako je bilo: ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: “Čarobnjak je!” ili “Lud je!”
(53) Jesu li to oni jedni drugima oporučili? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili.
(54) Pa, od njih ti se okreni, prekoren nećeš biti!
(55) I opominji! Doista, opomena vjernicima koristi!
(56) Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mene obožavaju.
(57) Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da me hrane,
(58) Opskrbitelj je jedino Allah, Snažni i Silni!
(59) A one koji su nepravdu činili stići će kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju;
(60) a, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!