(1) Tako mi onih koji dahćući jure,
(2) pa varnice frcaju
(3) i zorom napadaju,
(4) i tu dižu prašinu
(5) pa tu svi zajedno u sredinu prodiru.
(6) čovjek je, zaista, prema Gospodaru svome poricatelj veliki,
(7) i sam je on, doista, svjedok toga,
(8) i on je, zbilja, u ljubavi za dobrima dunjalučkim žestok.
(9) A zar on ne zna da će, kada kaburovi budu prevrnuti s onim što je u njima,
(10) i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima,
(11) Gospodar njihov Dan taj, sigurno, sve o njima znati?!