(1) Tako mi Sunca i svjetla njegova!
(2) i Mjeseca kada ga prati,
(3) i dana kada ga vidljivim učini,
(4) i noći kada ga zakloni,
(5) i neba i Onoga Koji ga sazda,
(6) i Zemlje i Onoga Koji je rasprostrije,
(7) i duše i Onoga Koji je ispravnom stvori,
(8) pa je nadahnu da zna šta je razvrat a šta bogobojaznost;
(9) uspio je onaj ko je očisti,
(10) a izgubio je onaj ko je zapostavi!
(11) Narod Semud je zbog obijesti svoje poricao:
(12) Kad se jedan nesretnik između njih podigao,
(13) Allahov poslanik im je doviknuo: "Pazite na Allahovu devu i njen red pojenja!",
(14) ali su ga u laž utjerali, pa su je zaklali- i Gospodar njihov ih je, zbog grijeha njihovih uništio i kaznom sve obuhvatio
(15) ne bojeći se kakve će posljedice toga biti.