(1) Elif-lam-mim.
(2) Objavljivanje Knjige, u koju nema sumnje, od Gospodara je svjetova.
(3) Međutim, oni govore: "On je izmišlja!" Naprotiv, ona je Istina od Gospodara tvoga da upozoravaš narod kojem prije tebe nije došao nikakav upozoritelj, da bi se oni naputili.
(4) Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio; vi, osim Njega, ni zaštitnika ni zauzimatelja nemate, pa zašto se ne prisjećate i pouku ne uzmete?!
(5) On uređuje i sprovodi odredbu Svoju, od neba do Zemlje, a onda se to k Njemu penje u Danu koji hiljadu godina traje, prema vašem računanju vremena.
(6) To je Onaj Koji zna i ono što je čulima nedokučivo, a i ono što je pojavno, Silni i Milostivi.
(7) Koji je sve što je stvorio skladnim učinio, a stvaranje čovjeka od gline je započeo,
(8) a onda je učinio da potomstvo njegovo od uzorka, beznačajne tekućine nastaje,
(9) zatim ga skladno uobličuje i u njega Svoga duha udahnjuje, i On vam je sluh i vid i razum dao, a kako vi malo zahvaljujete!
(10) Oni govore: "Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti" Štaviše, oni susret s Gospodarom svojim poriču.
(11) Reci: "Melek smrti, koji je za vas zadužen, duše će vam uzeti, a poslije ćete Gospodaru svome vraćeni biti."
(12) A da ti je vidjeti kako će prestupnici, oborenih glava, pred Gospodarom svojim biti: "Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas vrati da dobra djela činimo; mi doista, čvrsto vjerujemo?"
(13) A kad bismo htjeli, svakom čovjeku bismo Uputu dali, ali obistinile su se Moje riječi: "Napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima zajedno!"
(14) Pa iskusite patnju zato što ste zaboravljali da ćete ovaj Dan doživjeti - i Mi ćemo vas zaboraviti - i vječnu patnju iskusite zbog onoga što ste radili.
(15) U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad njima budu opomenuti, licem na tlo padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole.
(16) Podižu se bokovi njihovi iz postelja i mole svoga Gospodara iz straha i želje, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju.
(17) I niko ne zna šta je za njih skriveno, a što će oči njihove obradovati, kao nagrada za ono što su činili.
(18) Zar da isti budu vjernik i onaj ko je buntovan?! Ne, oni nisu jednaki!
(19) One koji su vjerovali i dobra djela činili - čekaju džennetske bašče u kojima će boraviti, kao nagrada za ono što su radili.
(20) A one koji su bili buntovni - čeka Vatra, u kojoj će prebivati; kad god pokušaju da iz nje iziđu, bit će u nju vraćeni i bit će im rečeno: "Iskusite kaznu u Vatri koju ste poricali!"
(21) A mi ćemo, doista, dati da iskuse patnju manju prije patnje velike, ne bi li se oni povratili.
(22) Ima li većega zulumćara od onoga koji je opomenut ajetima i znacima svoga Gospodara, pa se potom okreće od njih?! Mi ćemo, zaista, kazniti prestupnike!
(23) Musau smo Mi Knjigu dali - pa ne sumnjaj nimalo u susret s njim - i uputom je sinovima Israilovim učinili.
(24) Između njih Mi smo vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u ajete i znakove Naše čvrsto vjerovali.
(25) Zaista će Gospodar tvoj - baš On - među njima na Kijametskom danu presuditi o onome u čemu su se razilazili.
(26) Zar im nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda uništili, po čijim oni nastambama hodaju?! U tome su, zaista, znakovi, pa zašto ne čuju?!
(27) Kako oni ne vide da Mi tjeramo kišu u ogoljelu zemlju, i činimo da, uz pomoć njenu, niče rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami - pa zašto ne vide?!
(28) I oni govore: "Kad će već jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?"
(29) Reci: "Na Dan pobjede nevjernicima neće nikako koristiti to što će tada vjerovati i nimalo im se vremena neće dati."
(30) A ti se okreni od njih i čekaj, i oni, doista, čekaju!