(1) Ha-mim.
(2) Tako mi Knjige jasne,
(3) Mi smo je objavili u Blagoslovljenoj noći, i Mi, doista, upozoravamo;
(4) u njoj se raščlanjuje svaka odredba savršena!
(5) po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike
(6) kao milost Gospodara tvoga - a On je, uistinu, Svečujući i Sveznajući -
(7) Gospodara nebesa i Zemlje, i onoga što je između njih - ako čvrsto vjerujete,
(8) drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje - Gospodar vaš i Gospodar vaših predaka davnih!
(9) Ali, oni sumnjaju i zabavljaju se.
(10) Pa ti zato sačekaj Dan kad će se na nebu vidljivi dim pojaviti
(11) koji će ljude prekriti: "Ovo je bolna patnja!
(12) Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!"
(13) A kako da tada pouku prime, a već im je bio došao Poslanik jasni
(14) od koga se oni potom okrenuše i rekoše: "Poučeni - umno poremećeni!"
(15) A kad bismo malo patnju otklonili, vi biste se sigurno u nevjerovanje vratili;
(16) ali na Dan kada ih najžešće zgrabimo, zbilja ćemo ih kazniti.
(17) A Mi smo i prije njih faraonov narod u iskušenje stavili, i došao im je plemeniti poslanik:
(18) Predajte meni Allahove robove! Ja sam vam, zaista, poslanik pouzdani,
(19) i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz očevidni,
(20) i ja se obraćam i svome i vašem Gospodaru, da me ne gađate,
(21) a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!"
(22) I on pozva u pomoć Gospodara svoga: "Ovo je, doista, narod prestupnički!"
(23) "Izvedi noću robove Moje, vi ćete slijeđeni biti,
(24) i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja će zaista potopljena biti."
(25) I koliko ostaviše bašča i izvora,
(26) i njiva zasijanih i boravišta divnih,
(27) i blagodati u kojima su uživali!
(28) Tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili,
(29) ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu bili sačekani.
(30) A sinove smo Israilove ponižavajuće patnje spasili,
(31) od faraona - on je bio zbilja nadmen, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili,
(32) i znajući kakvi su, nad svjetovima smo ih odabrali,
(33) i neka smo im znamenja puna očite kušnje dali.
(34) A oni, doista, govore:
(35) "Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni;
(36) pretke naše nam dovedite, ako je istina to što govorite!"
(37) Da li su bolji oni ili narod Tubbe'ov i oni prije njega? Njih smo uništili jer su prestupnici bili.
(38) Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih igrajući se.
(39) Mi smo ih stvorili s Istinom, ali većina njih ne zna.
(40) Zbilja će Dan suda svima njima rok određeni biti,
(41) Dan, kada bližnji neće nimalo od koristi bližnjem biti, niti će biti pomognuti,
(42) I osim onih kojima se Allah smiluje. On je, uistinu, Silni i Milostivi.
(43) A drvo zekkum zbilja je
(44) hrana grešnika,
(45) kao uljani talog u trbuhu će vreti,
(46) kao što voda ključala vrije.
(47) "Ščepajte ga i usred Ognja odvucite,
(48) a zatim mu, za kaznu, na glavu vodu koja ključa izlijevajte!
(49) Kušaj, ta ti si, baš, "moćan" i "poštovan"?
(50) Ovo je, zaista, ono u što ste sumnjali!"
(51) A bogobojazni će, zaista, na sigurnom mjestu biti,
(52) usred bašča i izvora,
(53) u dibu i kadifu obučeni i jedni prema drugima okrenuti.
(54) Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti.
(55) Tamo će moći, sigurni, koju hoće vrstu voća tražiti;
(56) tu, poslije one prve smrti, smrt više neće okusiti i On će ih patnje u Ognju sačuvati,
(57) blagodat će to od Gospodara tvoga biti; to će, zaista, biti uspjeh veliki!
(58) A njega-Kur'an lahkim smo učinili, na jeziku tvome, da bi se oni prisjetili.
(59) Ti zato čekaj, a i oni čekaju!