(1) Ha-mim.
(2) Objava je od Svemilosnog Milostivog,
(3) Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,
(4) obveselitelj i upozoritelj - ali se većina njih opet okreće, pa ne čuju.
(5) I govore: "Srca naša su u omotačima, odvojena od onoga čemu nas ti pozivaš. U ušima je našim gluhoća, a između nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi ćemo raditi."
(6) Reci: "Ja sam samo čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno upravite i od Njega oprosta tražite. A teško višebošcima,
(7) koji zekat ne daju i koji u ahiret ne vjeruju!
(8) Onima koji vjeruju i dobra djela čine, zbilja pripada nagrada neprekidna."
(9) Reci: "Zar vi zbilja ne vjerujete u Onoga Koji je Zemlju stvorio u dva dana- i još Mu takmace pripisujete?! To je Gospodar svjetova!
(10) On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i hranu za stanovnike njene na njoj odredio, sve to u četiri dana ravnomjerna - to je za one koji pitaju.
(11) Zatim se na nebo usmjerio dok je ono još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" "Pojavljujemo se drage volje!", odgovorili su.
(12) Tada ih je u dva dana, kao sedam nebesa stvorio, i odredio šta će se na svakom nebu nalaziti. A najbliže nebo smo svjetiljkama ukrasili i njih kao zaštitu učinili. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg.
(13) Pa ako se okrenu, ti reci: "Upozoravam vas na onakav udar kakav je pogodio Ad i Semud",
(14) Kad su im, sa svih strana, poslanici njihovi dolazili govoreći: "Ne obožavajte nikoga osim Allaha!", a oni odgovarali: "Da je Gospodar naš htio, On bi meleke poslao! Doista mi ne vjerujemo u ono što je po vama poslano!"
(15) A kad je Ad posrijedi, oni su se na Zemlji bez ikakva prava oholili i govorili: "Ko je od nas snagom jači A zar nisu znali da je Allah, Koji ih je stvorio, jači od njih - a i znakove Naše su poricali.
(16) I Mi poslasmo protiv njih, u danima uzastopnim, vjetar leden, da bismo im još u dunjalučkom životu dali da osjete patnju poniženja. A patnja na ahiretu bit će, zaista, još više ponižavajuća i niko im neće u pomoć priteći.
(17) A Semud kad je posrijedi, njih smo bili uputili, ali njima je bila milija sljepoća od upute, pa ih je stigao udar ponižavajuće patnje, prema onome kako su zaslužili,
(18) a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.
(19) A na Dan kad Allahovi neprijatelji za Vatru budu proživljeni i sakupljeni - oni prvi bit će zadržani, pa će zajedno svi biti u stroju potjerani,
(20) i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočit će protiv njih o onom što su radili.
(21) "Zašto svjedočite protiv nas?", upitat će oni kože svoje. "Allah, Koji je dao sposobnost govora svemu, obdario je darom govora i nas", odgovorit će. "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili."
(22) Vi se niste krili da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste mislili da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili.
(23) I to uvjerenje koje ste o Gospodaru svome imali upropastilo vas je, pa gubitnici postali ste.
(24) Pa i ako bi otrpjeli, njihovo boravište bit će Vatra; a ako budu tražili naklonost da se vrate, oni neće biti od onih koji će naklonost zadobiti.
(25) I Mi smo im bili dosudili drugove - pratioce pa su im lijepim prikazivali ono što je za njima i ono što je pred njima, i na njima se obistinilo ono što je rečeno za narode, džine i ljude koji su prije njih bili i nestali - doista su nastradali.
(26) Oni koji ne vjeruju govore: "Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!"
(27) Zato ćemo Mi, sigurno, dati da nevjernici iskuse bolnu patnju, i kaznit ćemo ih za ono loše što su činili.
(28) To je kazna za Allahove neprijatelje - Vatra u kojoj će im vječna kuća biti, kao naknada što su ajete i znakove Naše stalno poricali.
(29) I oni koji nisu vjerovali reći će: "Gospodaru naš, pokaži nam džine i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge svoje, neka budu među onima koji su najniže."
(30) Doista onima koji govore: "Gospodar naš je Allah", pa poslije budu ustrajni, silaze meleci: "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan."
(31) Mi smo zaštitnici vaši u životu dunjalučkom, a i na ahiretu; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imat ćete,
(32) bit će to ugošćenje Oprostitelja grijeha, Milostivog.
(33) A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: "Ja sam, doista, musliman!"
(34) Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim odagnaj, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.
(35) To mogu postići samo strpljivi; to može postići samo onaj koji ima obilnog udjela u dobru.
(36) A kad te šejtan pokuša na zle misli navesti, ti zatraži utočište u Allaha. On je, uistinu, Svečujući i Sveznajući.
(37) Među znakovima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne činite sedždu ni Suncu ni Mjesecu, već činite sedždu Allahu, Koji ih je stvorio, ako samo Njemu ibadet činite.
(38) A ako se oni uzohole- pa, oni koji su kod Gospodara tvoga, slave i veličaju Ga i noću i danju i ne dosađuju se.
(39) A od znakova je Njegovih i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj Ko njoj daje život oživit će sigurno i umrle. On nad svime ima moć.
(40) Zbilja, oni koji ajete Naše izvrću neće se od Nas sakriti. Pa da li je bolji onaj koji u Vatru bude bačen ili onaj koji na Kijametski dan dođe siguran? Radite šta hoćete, On, zaista, dobro vidi šta vi radite.
(41) Zaista oni koji ne vjeruju u Opomenu, pošto im je došla, bit će kažnjeni! To je, zaista, knjiga zaštićena,
(42) laž joj ne može prići ni sprijeda ni ozada; to je Objava od Mudroga i Hvaljenoga.
(43) Tebi se ne govori ništa što već nije rečeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prašta, a i bolno kažnjava.
(44) A da smo Kur'an sačinili na tuđem jeziku, oni bi sigurno rekli: "Da su mu bar ajeti razgovijetni! Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap Reci: "On je onima koji vjeruju uputa i lijek. A oni koji ne vjeruju - u ušima njihovim gluhoća je, i slijepi su za njega! Oni kao da se izdaleka dozivaju.
(45) I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije riječi Gospodara tvoga prije izrečene, s ovima bi bilo već svršeno. I oni su spram njega zbilja u sumnji dubokoj.
(46) Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. A Gospodar tvoj ne čini zulum robovima Svojim.
(47) Samo On zna kad će Smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvjetnih čaški svojih, i nijedno žensko ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna. A na Dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali Meni ravnim?", oni će odgovoriti: "Javljamo Ti da niko od nas to ne tvrdi."
(48) I neće biti onih koje su prije molili i uvjerit će se da nikud ne mogu umaći.
(49) Čovjeku ne dosadi da dobro traži, a kada ga zlo zadesi, onda očajava i nadu gubi.
(50) Kad ga obaspemo milošću Našom, poslije nesreće koja ga zadesi, on govori: "Ovo sam i zaslužio, i ja ne mislim da će Čas sudnji doći. A ako budem Gospodaru svome vraćen, kod Njega me čeka Džennet." A Mi ćemo one koji nisu vjerovali sigurno o onom što su radili obavijestiti i da iskuse patnju tešku - doista ćemo im dati.
(51) Kada čovjeku milost Svoju darujemo, on se okreće i udalji se oholo, a kad ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.
(52) Reci: "Šta mislite, ako je Kur'an od Allaha, a vi u njega nećete da vjerujete - ko je onda u većoj zabludi od onoga koji je u protivrječju dalekom od Istine
(53) Mi ćemo im pokazati znakove Naše u daljini - na obzorjima, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj svemu svjedok?
(54) Oni sumnjaju da će pred Gospodara svoga stati, a On, zaista, obuhvata sve.