(1) O čemu oni jedni druge pitaju?!
(2) O Vijesti velikoj,
(3) o kojoj se oni razilaze.
(4) Tako ne treba, oni će saznati sigurno!
(5) I opet, tako ne treba, oni će saznati sigurno!
(6) Zar Zemlju kolijevkom nismo učinili,
(7) i planine kao klinove,
(8) i vas kao parove stvorili,
(9) i vaš san smirajem učinili,
(10) i noć odjećom učinili,
(11) i dan za privređivanje odredili,
(12) i iznad vas sedam čvrstih sazdali,
(13) i svjetiljku plamteću postavili?!
(14) Mi iz kišnih oblaka vodu obilnu spuštamo
(15) da njome žito i bilje izvedemo,
(16) i bašče guste.
(17) Dan suda je, zaista, već određen,
(18) Dan kada će u rog biti puhnuto, pa ćete vi, sve skupina po skupina dolaziti,
(19) i nebo će biti otvoreno i mnogo će kapija imati,
(20) i planine će pokrenute biti i priviđenje će postati.
(21) Džehennem će, doista, zasjeda biti,
(22) obijesnima mjesto povratka,
(23) u kome će zauvijek ostati,
(24) u njemu nikakve svježine neće osjetiti, ni pića okusiti,
(25) osim vrele vode i ledenohladne i smrdljive kapljevine,
(26) kazne prikladne.
(27) Zaista se oni nisu nadali polaganju računa
(28) i potpuno lažnim smatrali su Naše ajete i znakove,
(29) a Mi smo sve pobrojali i zapisali.
(30) "Pa zato kušajte, a Mi ćemo vam patnju samo povećati!"
(31) Zaista bogobojaznima mjesto spasa i uživanja pripada:
(32) bašče i vinogradi,
(33) i djevice čvrstih grudi, godina istih,
(34) i pehari puni.
(35) Tamo prazne besjede i laži neće slušati,
(36) to im je nagrada od Gospodara tvoga, dar dovoljni.
(37) Od Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Svemilosnoga, kome neće moći zboriti.
(38) Na Dan kada Duh i meleci budu u redove poredani, oni neće govoriti. Govorit će samo onaj kome Svemilosni dozvoli, a istinu će reći.
(39) To je Istiniti dan, pa ko hoće, povratak Gospodaru svome prihvatit će.
(40) Mi vas, zaista, na patnju blisku upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: "Kamo sreće da sam prašina bio!"