Post

Obaveza je na svakom muslimanu da čuva svoj post i svoj noćni namaz od svega što je Allah zabranio od riječi i djela, jer je cilj i svrha posta pokornost Allahu, subhanehu ve te’ala, čuvanje Allahovih zabrana, džihad duše u sprostavljanju njenoj strasti kroz pokornost Njenom Stvoritelju i Gospodaru, te njeno navikavanje na strpljivost nad onim što je Allah zabranio, jer cilj nije samo ostaviti hranu i piće i ostale stvari koje kvare post.

Istinski post nije samo ostavljanje hrane, pića i seksualnog uživanja, nego je uz to još ostavljanje i udaljavanje od lažnog i ružnog govora, od podizanja glasova i rasprava u neistini, ostavljanje i udaljavanje od ogovaranja, prenošenja tuđih riječi ciljem zavade ili nemimeta, riječi laži i lažnog svjedočenja, ostavljanje i udaljavanje od čiste laži, potvore, ismijavanja, namigivanja, lažnih zakletvi, ostavljanje psovki i potvaranja čistih vjernika i vjernica, ostavljanje i udaljavanje od svega što nije halal da se sluša od muzike, gibeta i drugog, te ostavljanje raspuštanosti pogleda u ono što je haram.

Znajte da je post propisan samo radi čovjekovog ukrašavanja svojstvom bogobojaznosti te da spriječi svoje tjelesne ekstreme od svakog haram djela poput varanja, prevare, nepravde, zakidanje na vazi i mjerilima, spriječavanje tuđih prava, haram pogleda, slušanja haram muzike jer slušanje muzike umanjuje vrijednost i nagradu postača.

Vrijednost posta se ogleda u činjenici da je Uzvišeni Allah svim narodima prije nas propisivao post u obliku stroge obaveze. Allah, subhanehu ve te’ala, je rekao u svojoj plemenitoj Knjizi: "O vjernici, propisan vam je post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni". Prijevod značenja El-Bekare, 183.

U obavezne adabe ubraja se i da postač obavlja one ibadete koje mu je Uzvišeni Allah strogo naredio, kako tjelesne ibadete tako i ibadete jezika. Od tih ibadeta najvažniji je obavezni namaz, koji je najpritvrđeniji temelj islama, nakon dva šehadeta. Stoga je obaveza voditi računa o propisanim namazima, neophodno je ustrajavati u njihovom obavljanju, klanjati ih sa svim njihovim sastavnim dijelovima, ruknovima, vadžibima i šartima. Tako će vjernik obavljati namaz u njegovo vrijeme, u mesdžidu sa ostalim muslimanima. Obavljanje navedenog predstavlja bogobojaznost zbog koje je i propisivan post i stavljan u obavezu svim narodima.

Uzvišeni Allah propisao je ibadete, odredio kodekse ponašanja, kako bi ispitao Svoje robove koji od njih će biti pokoran Njemu, svome Gospodaru, a koji će biti pokoran svojim strastima i prohtjevima. Onaj ko prihvati Allahove propise širokih prsa, smirene duše, taj je pokorni Allahov rob, zadovoljan Njegovim šerijatom, on je onaj koji daje prednost Allahu nad svojim prohtjevima i strastima. Međutim, onaj koji ne prihvata Allahove propise, ne prakticira ibadete izuzev onih koji odgovaraju njegovim prohtjevima, taj je rob svojih strasti, nezadovoljan je Allahovim šerijatom, okreće se od pokornosti svome Gospodaru, svoje strasti učinio je vodičem i ne dozvoljava da one budu vođene. Takav bi najviše želio da Allahov šerijat, Allahovi propisi slijede njegovu strast, i pored njegovog manjkavog znanja i neznatne mudrosti.

Cilj i’tikafa je odvajanje od ljudi i posvećivanje pokornosti Allahu, u nekom od mesdžida tražeći Allahovu dobrotu i nagradu od Njega, uz nastojanje da se pronađe Noć kadra. Stoga je neophodno da se onaj koji je u itikafu maksimalno posveti zikru, učenju Kur’ana, namazu i drugim ibadetima, a da se kloni svega onoga što ga se ne tiče, poput govora o dunjaluku. Međutim, nema smetnje da malo razgovara sa porodicom, što nalazimo u hadisu Saffije, radijallahu anha, majke vjernika, koja kaže: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio je u i’tikafu pa sam ga posjetila noću, popričala s njim, zatim ustala da idem kući pa me je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ispratio do vrata".

Od preporučenih adaba tokom posta jeste i da postač bude svjestan Allahove blagodati kada mu je omogućio da posti, post mu učinio lahkim, dozvolio mu da isposti i ovaj dan pa, inšallah, i cijeli mjesec. A doista, mnogim ljudima uskraćena je blagodat posta: pojedini su umrli prije nego što je i nastupio mjesec ramazan, drugi su bolesni, pa nisu u mogućnosti da poste, treći su zalutali, okrenuli se od posta! Stoga postač treba da zahvaljuje svome Gospodaru na blagodati posta koji je razlog opraštanja grijeha i loših djela, i podizanja deredža - stepena u Džennetu u blizini Plemenitog Gospodara.

Govor o tri uvjeta koja se moraju ispuniti da bi se moglo reći da je nečiji post pokvaren.

Nekoliko riječi o stvarima koje kvare post kao spolni odnos, svjesno izbacivanje sperme, jelo i piće, stvari koje su u značenju jela i piće, vađenje krvi putem hidžame, pojava krvi hajza i nifasa uz pojašnjenje drugih pitanja vezanih za ovu tematiku.

U ovom članku će biti govora o sljedećim kategorijama postača: - Musliman, punoljetan i umno sposoban, razuman, koji boravi kod kuće, dakle, nije putnik, sposoban je i zdrav, i ništa ga ne spriječava da posti; - Post malodobnog dijeteta; - Post ludaka - lude osobe; - Post stare i oronule osobe koja je dostigla stepen senilnosti i neraspoznavanja; - Post osobe koja je trajno u nemogućnosti da posti, poput stare i iznemogle osobe; - Post putnika ili musafira (tu spadaju piloti i neki taksisti); - Post bolesnika koji se nada izlječenju i ozdravljenju; - Žena u menstrualnom i postporođajnom ciklusu; - Post dojilje i trudnice i - Post osobe koja bude u potrebi da prekine post kako bi od druge osobe otklonila opasnost.

Musliman postač bi trebao da ustaje na sehur jer je u njemu bereket kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu, a pored hadisa i govora Allahova Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, ne treba ništa dodavati jer je u njemu ono što poji dušu i srca. On je rekao: "Sehurite jer je u sehuru bereket!" Muttefekun alejhi.