(1) O čemu oni jedni druge pitaju?
(2) O vijesti velikoj,
(3) o kojoj oni različita mišljenja imaju.
(4) To nije dobro, oni će saznati sigurno!
(5) I još jednom, to nije dobro, oni će saznati sigurno!
(6) Zar Zemlju posteljom nismo učinili,
(7) i planine stupovima,
(8) i vas kao parove stvorili,
(9) i san vaš počinkom učinili,
(10) i noć pokrivačem dali,
(11) i dan za privređivanje odredili,
(12) i iznad vas sedam silnih sazdali,
(13) i svjetiljku plamteću postavili?
(14) Mi iz oblaka vodu obilno spuštamo
(15) i činimo da uz njenu pomoć raste žito i bilje,
(16) i bašče guste.
(17) Dan sudnji je, zaista, već određen,
(18) Dan kada će se u Rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti,
(19) i nebo će se otvoriti i mnogo kapija imati,
(20) i planine će se zdrobiti i priviđenje će biti.
(21) Džehennem će zasjeda postati,
(22) nasilnicima mjesto povratka –
(23) u kome će zauvijek ostati:
(24) u njemu svježine neće osjetiti, ni pića okusiti,
(25) osim vrele vode i kapljevine,
(26) kazne prikladne.
(27) Oni nisu očekivali da će račun polagati
(28) i dokaze Naše su pretjerano poricali,
(29) a Mi smo sve pobrojali i zapisali –
(30) pa trpite, mučenje ćemo vam sve gorim učiniti.
(31) A onima koji su se Allaha bojali želje će se ostvariti:
(32) bašče i vinogradi,
(33) i djevojke mlade, godīnā istih,
(34) i pehari puni.
(35) Tamo prazne besjede i neistinu neće slušati,
(36) Gospodar tvoj će ih darom obilnim nagraditi,
(37) Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Milostivi, kome neće smjeti niko prvi riječ prozboriti
(38) na Dan kada Džibril i meleki budu u redove poredani, kada će samo onaj kome Milostivi dozvoli govoriti, a istinu će reći.
(39) To je neizbježan Dan, pa ko hoće, Gospodaru svome će, kao utočištu, poći.
(40) Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: "Da sam, bogdo, zemlja ostao!"