(1) Čas neizbježni,
(2) šta je Čas neizbježni,
(3) i otkud ti znaš šta je Čas neizbježni?
(4) Semud i Ad su Smak svijeta poricali
(5) pa je Semud uništen glasom strahovitim,
(6) a Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim,
(7) kome je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulina debla vidio,
(8) i vidiš li da je iko od njih ostao?
(9) A došli su faraon, i oni prije njega, i zbog odvratnih postupaka izvrnuta naselja,
(10) i protiv poslanika Gospodara svoga se dizali, pa ih je On ne može biti teže kaznio.
(11) Mi smo vas, kada je voda preplavila sve, u lađi nosili
(12) da vam to poukom učinimo i da to od zaborava sačuva uho koje pamti.
(13) A kada se jednom u Rog puhne,
(14) pa se Zemlja i brda dignu i od jednog udara zdrobe,
(15) toga dana će se Smak svijeta dogoditi
(16) i nebo će se razdvojiti – tada će labavo biti –
(17) i meleki će na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara tvoga će tog dana iznad njih osmerica držati.
(18) Tada ćete ispitivani biti, i nijedna tajna vaša neće sakrivena ostati:
(19) onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu dâ – reći će: "Evo vam, čitajte knjigu moju,
(20) ja sam čvrsto vjerovao da ću račun svoj polagati."
(21) I on će biti u životu zadovoljnom,
(22) u Džennetu predivnom,
(23) čiji će plodovi nadohvat ruke biti.
(24) "Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!"
(25) A onaj kome se dâ knjiga u lijevu ruku njegovu reći će: "Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije
(26) i da ni saznao nisam za obračun svoj!
(27) Kamo sreće da me je smrt dokrajčila –
(28) bogatstvo moje mi nije od koristi,
(29) snage moje nema više!"
(30) "Držite ga i u okove okujte,
(31) zatim ga samo u vatri pržite,
(32) a onda ga u sindžire sedamdeset lakata duge vežite,
(33) jer on u Allaha Velikog nije vjerovao
(34) i da se nahrani nevoljnik – nije nagovarao;
(35) zato on danas ovdje nema prisna prijatelja
(36) ni drugog jela osim pomija,
(37) koje će samo nevjernici jesti."
(38) A Ja se kunem onim što vidite
(39) i onim što ne vidite,
(40) Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku,
(41) a nije govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne vjerujete!
(42) i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate!
(43) Objava je on od Gospodara svjetova!
(44) A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio,
(45) Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili,
(46) a onda mu žilu kucavicu presjekli,
(47) i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti.
(48) Pouka je Kur'an onima koji budu Allahova naređenja izvršavali, a zabrānā se klonili –
(49) A Mi, sigurno, znamo da neki od vas neće u nj vjerovati –
(50) i on će biti uzrok jadu nevjernika,
(51) a on je, doista, sama istina
(52) zato ti hvali ime Gospodara tvoga, Veličanstvenoga!