(1) On se namrštio i okrenuo
(2) zato što je slijepac njemu prišao.
(3) A šta ti znaš – možda on želi da se očisti,
(4) ili pouči pa da mu pouka bude od koristi.
(5) Onoga koji je bogat,
(6) ti njega savjetuješ,
(7) a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje;
(8) a onoga koji ti žureći prilazi
(9) i strah osjeća,
(10) ti se na njega ne osvrćeš.
(11) Ne čini tako! Oni su pouka –
(12) pa ko hoće, poučiće se –
(13) na listovima su cijenjenim
(14) uzvišenim, čistim,
(15) u rukama pisārā
(16) časnih, čestitih.
(17) Proklet neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan!
(18) Od čega ga On stvara?
(19) Od kapi sjemena ga stvori i za ono što je dobro za njega pripremi,
(20) i Pravi put mu dostupnim učini,
(21) zatim mu život oduzme i učini da bude sahranjen,
(22) i poslije će ga, kada On bude htio, oživiti.
(23) Uistinu! On još nije ispunio ono što mu je On naredio!
(24) Neka čovjek pogleda u hranu svoju;
(25) Mi obilno kišu prolivamo,
(26) zatim zemlju pukotinama rasijecamo
(27) i činimo da iz nje žito izrasta
(28) i grožđe i povrće,
(29) i masline i palme,
(30) i bašče guste,
(31) i voće i pića,
(32) na uživanje vama i stoci vašoj.
(33) A kada dođe glas zaglušujući –
(34) na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći
(35) i od majke svoje i od oca svoga
(36) i od drúge svoje i od sinova svojih –
(37) toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti –
(38) neka lica biće toga Dana blistava,
(39) nasmijana, radosna,
(40) a na nekim licima toga Dana biće prašina,
(41) tama će ih prekrivati,
(42) to će nevjernici – razvratnici biti.