(1) Kunem se gradom ovim –
(2) a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovome –
(3) i roditeljem i onim koga je rodio,
(4) Mi čovjeka stvaramo da se trudi.
(5) Misli li on da mu niko ništa ne može?
(6) "Utrošio sam blago nebrojeno!" – reći će.
(7) Zar misli da ga niko vidio nije?
(8) Zar mu nismo dali oka dva
(9) i jezik i usne dvije,
(10) i dobro i zlo mu objasnili?
(11) Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? –
(12) A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? –
(13) roba ropstva osloboditi,
(14) ili, kad glad hara, nahraniti
(15) siroče bliska roda,
(16) ili ubogoga nevoljnika,
(17) a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju;
(18) oni će biti – sretnici!
(19) A oni koji ne vjeruju u dokaze Naše, oni će biti – nesretnici,
(20) iznad njih će vatra zatvorena biti.