(1) Kada se Događaj dogodi –
(2) događanje njegovo niko neće poricati –
(3) neke će poniziti, a neke uzvisiti;
(4) kad se Zemlja jako potrese
(5) i brda se u komadiće zdrobe,
(6) i postanu prašina razasuta,
(7) vas će tri vrste biti:
(8) oni sretni – ko su sretni?!
(9) i oni nesretni – ko su nesretni?!
(10) i oni prvi – uvijek prvi!
(11) Oni će Allahu bliski biti
(12) u džennetskim baščama naslada –
(13) biće ih mnogo od naroda drevnih,
(14) a malo od kasnijih –
(15) na divanima izvezenim,
(16) jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti;
(17) služiće ih vječno mladi mladići,
(18) sa čašama i ibricima i peharom punim pića iz izvora tekućeg –
(19) od koga ih glava neće boljeti i zbog kojeg neće pamet izgubiti –
(20) i voćem koje će sami birati,
(21) i mesom ptičijim kakvo budu željeli.
(22) U njima će biti i hurije očiju krupnih,
(23) slične biseru u školjkama skrivenom –
(24) kao nagrada za ono što su činili.
(25) U njima neće slušati prazne besjede ni govor grješni,
(26) nego samo riječi: "Mir, mir!"
(27) A onî sretni – ko su sretni?!
(28) Biće među lotosovim drvećem bez bodlji,
(29) i među bananama plodovima nanizanim
(30) i u hladovini prostranoj,
(31) pored vode tekuće
(32) i usred voća svakovrsnog
(33) kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti,
(34) i na posteljama uzdignutim.
(35) Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti
(36) i djevicama ih učiniti
(37) milim muževima njihovim, i godina istih
(38) za one sretne;
(39) biće ih mnogo od naroda drevnih,
(40) a mnogo i od kasnijih.
(41) A onî nesretni – ko su nesretni?!
(42) Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj
(43) i u sjeni dima čađavog,
(44) u kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine.
(45) Oni su prije toga raskošnim životom živjeli
(46) i uporno teške grijehe činili
(47) i govorili: "Zar kada umremo i zemlja i kosti postanemo – zar ćemo zbilja biti oživljeni,
(48) zar i drevni naši preci?"
(49) Reci: "I drevni i kasniji,
(50) u određeno vrijeme, jednog određenog dana biće sakupljeni,
(51) i tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljenje,
(52) sigurno, s drveta Zekkum jesti,
(53) i njime ćete trbuhe puniti,
(54) pa zatim na to ključalu vodu piti,
(55) poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti";
(56) to će na onome svijetu biti gošćenje njihovo!
(57) Mi vas stvaramo – pa zašto ne povjerujete?
(58) Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete
(59) vi oblik dajete ili Mi to činimo?
(60) Mi određujemo kada će ko od vas umrijeti, i niko nas ne može spriječiti
(61) da likove vaše izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo.
(62) Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zašto se ne urazumite?
(63) Kažite vi Meni: šta biva sa onim što posijete?
(64) Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo?
(65) Ako hoćemo možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali:
(66) "Mi smo, doista, oštećeni,
(67) čak smo svega lišeni!"
(68) Kažite vi Meni: vodu koju pijete –
(69) da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo?
(70) Ako želimo, možemo je slanom učiniti – pa zašto niste zahvalni?
(71) Kažite vi Meni: vatru koju palite –
(72) da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo?
(73) Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna onima koji konače;
(74) zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog!
(75) I kunem se časom kad se zvijezde gube –
(76) a to je, da znate, zakletva velika,
(77) on je, zaista, Kur'an plemeniti
(78) u Knjizi brižljivo čuvanoj –
(79) dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti,
(80) on je Objava od Gospodara svjetova.
(81) Pa, kako ovaj govor omalovažavate
(82) i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete?
(83) A zašto vi kad duša do guše dopre,
(84) i kad vi budete tada gledali,
(85) a Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite,
(86) zašto je onda kad niste u tuđoj vlasti
(87) ne povratite, ako istinu govorite?
(88) I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski –
(89) udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu!
(90) A ako bude jedan od onih koji su sretni –
(91) pa, pozdrav tebi od onih koji su sretni!
(92) A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali,
(93) pa, ključalom vodom biće ugošćen
(94) i u ognju prženjem.
(95) Sama je istina, zbilja, sve ovo –
(96) zato hvali ime Gospodara svoga Veličanstvenog!