(1) Tako mi onih koji dahćući jure,
(2) pa varnice vrcaju,
(3) i zorom napadaju,
(4) i dižu tada prašinu
(5) pa u njoj u gomilu upadaju –
(6) čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan
(7) i sam je on toga, doista, svjestan,
(8) i on je, zato što voli bogatstvo – radiša.
(9) A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima
(10) i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima,
(11) Gospodar njihov toga Dana, sigurno, sve znati o njima?