25 - Sura el-Furkan ()

|

(1) Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svom objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena…

(2) Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!

(3) Neki pored Njega prihvataju božanstva koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju od sebe neku štetu otkloniti ni sebi kakvu korist pribaviti i koja nemaju moći život oduzeti, život dati niti oživiti.

(4) Oni koji ne vjeruju govore: “Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu”, i čine nepravdu i potvoru…

(5) i govore: “To su izmišljotine naroda drevnih, on traži da mu se prepisuju i ujutro i navečer da mu ih čitaju.”

(6) Reci: “Objavljuje ih Onaj Kome su poznate tajne nebesa i Zemlje, On mnogo prašta i samilostan je.”

(7) I oni govore: “Šta je ovom ‘poslaniku’, on hranu uzima i po trgovima hoda; trebao mu se jedan melek poslati da zajedno sa njim opominje…

(8) ili da mu se spusti kakvo blago ili da ima vrt iz kojeg bi se hranio?” I nevjernici još govore: “Vi samo začarana čovjeka slijedite!”

(9) Vidi kakve primjere o tebi oni navode, pa onda lutaju i Pravi put ne mogu naći.

(10) Neka je uzvišen Onaj Koji ti, ako hoće, može dati bolje od toga: vrtove kroz koje rijeke teku i dvorove.

(11) Oni, čak, i Čas oživljenja poriču, a Mi smo za one koji Čas oživljenja poriču pripremili vatru razbuktalu.

(12) Kad ih Oganj opazi iz daljine, oni će čuti kako gnjevan ključa i od bijesa huči…

(13) a kad budu bačeni u nju, u tjesnac, vezanih ruku, propast će tamo prizivati.

(14) “Ne prizivajte danas jednu propast, nego prizivajte mnoge propasti!”

(15) Reci: “Je li bolje to ili vječni džennet koji je obećan onima koji se budu Allaha bojali? On će im nagrada i prebivalište biti…

(16) u njemu će dovijeka sve što zažele imati – to je obećanje Gospodara tvog – oni će imati pravo to iskati od Njega.”

(17) A na Dan kad ih On sakupi, a i one kojima su pored Allaha robovali, te upita: “Jeste li vi ove robove Moje u zabludu zaveli, ili su oni sami s Pravog puta zalutali?”

(18) oni će reći: “Hvaljen neka si Ti, nezamislivo je da smo mi pored Tebe ikakve zaštitnike uzimali, nego Ti si ovima i precima njihovim dao da uživaju, pa su zaboravili da Te se sjećaju; oni su propast zaslužili!”

(19) Oni će poreći to što vi govorite, a vi nećete biti u mogućnosti da mučenje otklonite niti da pomoć nađete. A onom od vas koji je Njemu druge ravnim smatrao dat ćemo da patnju veliku iskusi.

(20) Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.

(21) Oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati govore: “Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto Gospodara svog ne vidimo?” Oni su, zaista, u dušama svojim oholi, a u nepravičnosti su sve granice prešli.

(22) Onog Dana kad ugledaju meleke, grešnici se neće radovati, jer meleki će govoriti: “U potpunosti prikraćeni ste!”

(23) I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.

(24) Stanovnici dženneta će tog Dana bolje prebivalište i ljepše odmaralište imati.

(25) A na Dan kad se nebo rastvori i samo tanak oblak pojavi i kad se meleki sigurno spuste…

(26) tog Dana će istinska vlast biti samo u Milostivog, a bit će to mučan Dan za nevjernike.

(27) Na Dan kad nevjernik svoje dvije ruke bude grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta držao…

(28) kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo…

(29) on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!”, a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.

(30) Poslanik je rekao: “Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!”

(31) Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič i kao pomagač!

(32) Oni koji ne vjeruju govore: “Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i to odjednom!” A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.

(33) Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.

(34) Oni koji budu lica okrenutih zemlji u džehennem vučeni bit će u najgorem položaju i u najvećoj nevolji.

(35) Mi smo Musau Knjigu dali i brata mu Haruna pomoćnikom učinili…

(36) pa rekli: “Otiđite vas dvojica narodu koji dokaze Naše poriče”, i poslije smo taj narod potpuno uništili.

(37) A i narod Nuhov smo, kad su poslanike u laž utjerivali, potopili i ljudima ih poučnim primjerom učinili, a nevjernicima smo patnju bolnu pripremili…

(38) i Ad i Semud i stanovnike er-Ressa i mnoge narode između njih…

(39) a svima smo primjere za pouku navodili, i sve smo poslije sasvim uništili.

(40) A ovi prolaze pored grada na koji se sručila kobna kiša – zar ga ne vide? – pa ipak ne očekuju oživljenje.

(41) Kad te vide, rugaju ti se: “Je li ovo onaj kojeg je Allah kao poslanika poslao?

(42) Umalo da nas od božanstava naših nije odvratio, ali mi im vjerni ostadosmo.” A kad dožive patnju, saznat će ko je dalje s Pravog puta bio skrenuo.

(43) Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onom koji je strast svoju za boga svog uzeo?

(44) Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli.

(45) Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire – a da hoće, ostavio bi je da miruje – i kako smo uredili da na nju Sunce utječe…

(46) a poslije je malo-pomalo Sebi privlačimo.

(47) On vam je noć učinio pokrivkom, san vam je učinio počinkom, a dan da se krećete.

(48) I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo…

(49) da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.

(50) I njima objasnili smo da bi razmislili, ali većina ljudi osim nevjerništva odbija sve.

(51) Da hoćemo, u svaki grad bismo poslali nekog da opominje…

(52) zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori.

(53) On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.

(54) On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. – Gospodar tvoj je kadar sve.

(55) Umjesto Allahu oni se klanjaju onima koji im nisu u stanju neku korist pribaviti, ni od njih kakvu štetu otkloniti. Nevjernik je šejtanov saučesnik protiv njegova Gospodara…

(56) a Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.

(57) Reci: “Za ovo od vas ne tražim druge nagrade, već da onaj koji hoće pođe Putem koji vodi njegovu Gospodaru.”

(58) Ti se pouzdaj u Živog, Koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali! A dovoljno je to što grijehe robova Svojih zna…

(59) Onaj Koji je za šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju i ono što je među njima stvorio, a onda se iznad Arša uzvisio. On je Milostivi i upitaj o Njemu Onog Koji zna.

(60) A kad im se rekne: “Padajte ničice pred Milostivim!”, oni pitaju: “A ko je Milostivi? Zar da padamo ničice samo zato što nam ti naređuješ?” I još se više otuđuju.

(61) Neka je uzvišen Onaj Koji je na nebu sazviježđa stvorio i na njemu dao svjetiljku i Mjesec koji sija.

(62) On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onog koji hoće razmisliti ili ko želi biti blagodaran.

(63) A robovi su Milostivog oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kad ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir vama!”

(64) i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tlo padajući i stojeći…

(65) i oni koji govore: “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna…

(66) on je ružno prebivalište i boravište”…

(67) i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine…

(68) i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusit će kaznu…

(69) patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati.

(70) Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.

(71) A onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.

(72) I oni koji ne svjedoče lažno i koji, prolazeći pored onog što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno…

(73) i oni koji, kad budu opomenuti dokazima Gospodara svog, ni gluhi ni slijepi ne ostanu…

(74) i oni koji govore: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!”

(75) oni će biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani…

(76) u njima će vječno ostati, a kako su one divno prebivalište i boravište!

(77) Reci: “Gospodar moj vam poklanja pažnju samo zbog vaše molitve, a pošto ste vi poricali, neminovno vas čeka patnja."