40 - Sura Gafir ()

|

(1) Ha Mīm.

(2) Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznajući…

(3) Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje. Drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraća.

(4) O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju, pa neka te ne obmanjuje to što se oni po svijetu kreću.

(5) I Nuhov je narod prije njih poricao, a i poslije njega oni koji su se bili protiv poslanikā urotili. Svaki narod nastojao je domoći se svog poslanika i trudio se neistinom ugušiti istinu, pa sam ga Ja kažnjavao – a kakva je bila kazna Moja!

(6) I tako će se riječ Gospodara tvog ispuniti da će oni koji nisu htjeli vjerovati – stanovnici u vatri biti.

(7) Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svog i vjeruju u Njega i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri!

(8) Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo – one koji su bili dobri. – Ti si, uistinu, silan i mudar.

(9) I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti tog Dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!”

(10) Onima koji nisu vjerovali doviknut će se: “Allahova odvratnost prema vama kad ste, pozivani da vjerujete, a ostali nevjernici – bila je, doista, veća od vaše odvratnosti sad prema sebi.”

(11) “Gospodaru naš”, reći će oni, “dva si nas puta usmrtio i dva si nas puta oživio. Mi priznajemo grijehe naše, pa ima li ikakva načina da se izađe?”

(12) “To vam je zato što niste vjerovali kad se pozivalo Allahu Jedinom, a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada jedino Allahu, Uzvišenom i Velikom.”

(13) On vam pokazuje znamenja Svoja i spušta vam opskrbu s neba, a pouku će prihvatiti samo onaj koji se Njemu obraća.

(14) Klanjate se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko!

(15) On je vlasnik visokih stupnjeva, Gospodar Arša, Koji šalje Objavu, riječi Svoje, kome hoće od robova Svojih da upozori na Dan susreta međusobnog…

(16) na Dan kad će se oni pojaviti, kad Allahu neće o njima ništa skriveno biti. “Ko će imati vlast tog Dana? Allah, Jedini i Svemoćni!”

(17) Svaki će čovjek tog Dana prema zasluzi kažnjen ili nagrađen biti. Tog Dana neće biti nepravde! Allah će, zaista, brzo obračunati.

(18) I upozori ih na bliski Sudnji dan kad će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kad nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.

(19) On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.

(20) Allah će po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju neće ni po čemu suditi. Allah, zaista, sve čuje i sve vidi.

(21) Zašto oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih? Bili su od njih moćniji i više su spomenika na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio.

(22) Allah ih je kaznio zato što su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je zaista Moćan, On strahovito kažnjava.

(23) Mi smo poslali Musaa, sa znamenjima Našim i dokazom jasnim…

(24) faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: “Čarobnjak i lažov!”

(25) A kad im je on donio istinu od Nas, rekli su: “Ubijajte mušku djecu onih koji vjeruju u ono što on govori, a ostavljajte u životu njihovu žensku djecu!” Ali, lukavstva nevjernikā uvijek su uzaludna.

(26) “Pustite vi mene”, reče faraon, “da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svog, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.”

(27) Musa reče: “Molim Gospodara svog i Gospodara vašeg da me zaštiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome će se račun polagati!”

(28) A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: “Zar da ubijete čovjeka zato što govori: ‘Gospodar moj je Allah!’, onog koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova će laž njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onog čime vam prijeti – jer Allah neće ukazati na Pravi put onom koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.

(29) O narode moj, danas vama pripada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko će nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?” A faraon reče: “Savjetujem vam samo ono što mislim, a na Pravi put samo ću vas ja izvesti.”

(30) A onda onaj vjernik reče: “O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono što je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili…

(31) kao što je to bilo s Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih. – A Allah nije nepravedan robovima Svojim.

(32) O narode moj, plašim se šta će biti s vama na Dan kad budete jedni druge dozivali…

(33) na Dan kad budete uzmičući bježali, kad vas od Allaha neće moći niko odbraniti. A onog koga Allah u zabludi ostavi, toga neće niko uputiti.

(34) Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono što vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: ‘Allah više neće poslije njega poslati poslanika!’ Eto tako Allah odvodi u zabludu svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja…

(35) one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, pa izazivaju još veću Allahovu mržnju i mržnju vjernikā. Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog.”

(36) “O Hamane”, reče faraon, “sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza…

(37) staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga – a ja smatram da je on, zaista, lažac.” I eto tako su se faraonu njegova ružna djela učinila lijepim i on je bio odvraćen od Pravog puta, a lukavstvo se faraonovo završilo na njegovu štetu.

(38) I onda onaj vjernik reče: “O narode moj, ugledajte se na mene, ja ću vam na Pravi put ukazati!

(39) O narode moj, život na ovom svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj je svijet, zaista, Kuća vječna.

(40) Ko učini zlo, bit će prema njemu kažnjen, a ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je – u Džennet će; u njemu će imati u obilju svega, bez računa.

(41) O narode moj, šta je ovo!? Ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u Vatru…

(42) pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onog o kome baš ništa ne znam, a ja vas pozivam Silnom, Onom Koji mnogo prašta.

(43) Nema nimalo sumnje u to da se oni kojima me pozivate neće nikom ni na ovom ni na onom svijetu odazvati i da ćemo se Allahu vratiti i da će mnogobošci stanovnici u Ognju biti.

(44) Tad ćete se sigurno mojih riječi sjetiti! A ja Allahu prepuštam svoj slučaj. Allah, uistinu, robove Svoje vidi.”

(45) I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.

(46) Oni će se ujutro i navečer u vatri pržiti. A kad nastupi Čas: “Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!”

(47) I kad se u vatri budu prepirali, pa oni koji su bili potlačeni reknu glavešinama svojim: “Mi smo se za vama povodili, možete li nas makar malo vatre osloboditi?”

(48) onda će glavešine reći: “Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je presudio robovima Svojim.”

(49) I oni koji će u vatri biti govorit će stražarima džehennemskim: “Zamolite Gospodara svog da nam bar jedan dan patnju ublaži!”

(50) “A zar vam poslanici vaši nisu jasne dokaze donosili?”, upitat će oni. “Jesu!”, odgovorit će. “Molite onda vi!”, reći će oni. Ali će molba onih koji nisu vjerovali uzaludna biti.

(51) Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci…

(52) na Dan kad krivcima pravdanja njihova neće od koristi biti – njih će prokletstvo i najgore prebivalište čekati.

(53) Mi smo Musau uputstvo dali i sinovima Israilovim u nasljedstvo Knjigu ostavili…

(54) da bude putokaz i opomena onima koji pameti budu imali.

(55) Zato ti budi strpljiv – Allahovo je obećanje istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svog krajem i početkom dana veličaj i hvali!

(56) Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih neće dovesti do cilja željenog, zato moli od Allaha zaštitu, jer On uistinu sve čuje i sve vidi.

(57) Stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.

(58) Nisu jednaki slijepac i onaj koji vidi, nisu jednaki vjernici koji dobra djela čine i zlotvori. – Kako vas malo prima pouku!

(59) Doći će Čas oživljenja, u to nema nimalo sumnje, ali većina ljudi neće da vjeruje.

(60) Gospodar je vaš rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.”

(61) Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje.

(62) To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Stvoritelj svega, drugog boga osim Njega nema, pa kuda se onda odmećete?

(63) Tako su se odmetali i oni koji su Allahove dokaze poricali.

(64) Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim, i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova!

(65) On je Živi, nema Boga osim Njega, zato se samo Njemu klanjajte, iskreno Mu ispovijedajući vjeru: “Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!”

(66) Reci: “Meni je zabranjeno, o tome su mi došli jasni dokazi od Gospodara moga, da se klanjam onima kojima se, pored Allaha, klanjate, a naređeno mi je da se pokoravam Gospodaru svjetova.

(67) On vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, zatim od ugruška, zatim čini da se kao dojenčad rađate, i da do muževnog doba stignete, i da starci postanete – a neki od vas umiru prije – i da do suđenog časa poživite kako biste mogli shvatiti.

(68) Život i smrt Njegovo su djelo! A kad nešto odluči, samo za to rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.”

(69) Zar ne vidiš kako se okreću oni koji o Allahovim dokazima raspravljaju?

(70) Oni koji poriču Knjigu i ono što smo slali po poslanicima – saznat će posljedice toga…

(71) kad s okovima o vratu i sindžirima budu vučeni…

(72) po ključaloj vodi, a zatim u vatri prženi…

(73) i potom upitani: “Gdje su oni koje ste Allahu pridruživali…

(74) a ne Allahu?” “Izgubili su nam se iz vida”, odgovorit će. “Ta mi se prije, ustvari, nismo nikom ni klanjali.” Eto tako Allah odvodi u zabludu nevjernike.

(75) To vam je zato što ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i što ste likovali.

(76) Ulazite kroz kapije Džehennema, u njemu ćete vječno ostati – a ružno je prebivalište oholih!"

(77) "Zato ti budi strpljiv, Allahova prijetnja će se, sigurno, obistiniti! Bilo da ti pokažemo dio onog čime im Mi prijetimo, bilo da ti prije život oduzmemo, Nama će se oni vratiti."

(78) I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao učiniti nikakvo čudo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni, bit će presuđeno po pravdi i tad će nevaljali nastradati.

(79) Allah je za vas stvorio domaće životinje – da na nekima jašete, a neke da jedete.

(80) Vi od njih koristi imate i vi na njima za vas važne potrebe ostvarujete – i na njima i na lađama vi se prevozite.

(81) On vam pokazuje dokaze moći Svoje, pa koje od Allahovih dokaza ne priznajete?

(82) Zašto oni ne putuju po svijetu, pa da vide kako su završili oni prije njih? Oni su bili od njih mnogobrojniji i jači i više su spomenika na Zemlji ostavili, i ništa im nije koristilo ono što su stekli.

(83) Kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, oni su se znanjem koje su imali dičili i snašlo ih je ono čemu su se stalno rugali.

(84) A kad bi kaznu Našu doživjeli, onda bi oni govorili: “Mi vjerujemo u Allaha, u Njega Jedinog, a odričemo se onih koje smo Njemu ravnim smatrali!”

(85) Ali im vjerovanje njihovo, kad bi kaznu Našu doživjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovu zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali – i tad bi nevjernici stradali.