44 - Sura ed-Duhan ()

|

(1) Ha-mim.

(2) Tako Mi Knjige jasne,

(3) Mi smo je objavili u Blagoslovljenoj noći i Mi, doista, upozoravamo;

(4) u njoj se raščlanjuje svaka odredba savršena.

(5) po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike

(6) kao milost Gospodara tvoga – a On je, uistinu, Svečujući i Sveznajući –

(7) Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih – ako čvrsto vjerujete,

(8) drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje – Gospodar vaš i Gospodar vaših predaka davnih!

(9) Ali, oni sumnjaju i zabavljaju se.

(10) Pa ti zato sačekaj Dan kad će se na nebu vidljivi dim pojaviti

(11) koji će ljude prekriti: “Ovo je bolna patnja!

(12) Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!”

(13) A kako da tada pouku prime, a već im je bio došao Poslanik jasni,

(14) od koga se oni potom okrenuše i rekoše: “Poučenī – umno poremećenī!”

(15) A kad bismo malo patnju otklonili, vi biste se sigurno u nevjerovanje vratili;

(16) ali na Dan kada ih najžešće zgrabimo, zbilja ćemo ih kazniti.

(17) A Mi smo i prije njih faraonov narod u iskušenje stavili, i došao im je plemeniti poslanik

(18) “Predajte meni Allahove robove! Ja sam vam, zaista, poslanik povjerljivi

(19) i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz očevidni,

(20) i ja se obraćam i svome i vašem Gospodaru da me ne gađate,

(21) a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!”

(22) I on pozva u pomoć Gospodara svoga: “Ovo je, doista, narod prestupnički!”

(23) “Izvedi noću robove Moje, vi ćete slijeđeni biti,

(24) i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja će, zaista, potopljena biti.”

(25) I koliko ostaviše bašča i izvora,

(26) i njiva zasijanih i boravišta divnih,

(27) i blagodati u kojima su uživali!

(28) Tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili,

(29) ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali i nisu bili sačekani.

(30) A sinove smo Israilove ponižavajuće patnje spasili,

(31) od faraona – on je bio zbilja nadmen, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili,

(32) i znajući kakvi su, nad svjetovima smo ih odabrali

(33) i neka smo im znamenja puna očite kušnje dali.

(34) A oni, doista, govore:

(35) “Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni;

(36) pretke naše nam dovedite ako je istina to što govorite!”

(37) Da li su bolji oni ili narod Tubbe‘ov i oni prije njega? Njih smo uništili jer su prestupnici bili.

(38) Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih igrajući se.

(39) Mi smo ih stvorili s Istinom, ali većina njih ne zna.

(40) Zbilja će Dan suda svima njima rok određeni biti,

(41) Dan kada bližnji neće nimalo od koristi bližnjem biti, niti će biti pomognuti,

(42) osim onih kojima se Allah smiluje. On je, uistinu, Silni i Milostivi.

(43) A drvo zekkum zbilja je

(44) hrana griješnika,

(45) kao uljani talog u trbuhu će vreti,

(46) kao što voda ključala vrije.

(47) “Ščepajte ga i usred Ognja odvucite,

(48) a zatim mu, za kaznu, na glavu vodu koja ključa izlijevajte!

(49) Kušaj, ta ti si baš “moćan” i “poštovan”!

(50) Ovo je, zaista, ono u što ste sumnjali!”

(51) A bogobojazni će, zaista, na sigurnom mjestu biti,

(52) usred bašča i izvora,

(53) u dibu i kadifu obučeni i jedni prema drugima okrenuti.

(54) Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti.

(55) Tamo će moći, sigurni, koju hoće vrstu voća tražiti;

(56) tu, poslije one prve smrti, smrt više neće okusiti i On će ih patnje u Ognju sačuvati,

(57) blagodat će to od Gospodara tvoga biti; to će, zaista, biti uspjeh veliki!

(58) A njega – Kur’an, lahkim smo učinili, na jeziku tvome, da bi se oni prisjetili.

(59) Ti zato čekaj, a i oni čekaju!