6 - Sura el-En'am ()

|

(1) Sva hvala neka je Allahu, Koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, ali i pored toga oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju.

(2) On vas je od zemlje stvorio i rok odredio, a u Njega je i rok utvrđeni, a vi i pored toga sumnjate.

(3) On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što pokazujete, i On zna ono što radite.

(4) A njima – nevjernicima ne dođe nijedan dokaz od Gospodara njihova a da se od njega ne okrenu.

(5) Oni su zanijekali istinu kada im je došla, ali njima će sigurno stići vijesti o onome čemu su se rugali.

(6) Zar oni ne znaju koliko smo Mi naraštaja prije njih uništili, kojima smo na Zemlji mogućnosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kišu obilatu slali i učinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijeha njihovih, uništavali, i druge naraštaje, poslije njih, stvarali?

(7) A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi oni koji ne vjeruju rekli: "Ovo zaista nije ništa drugo do jasna vradžbina."

(8) I još govore: "Zašto mu ne bude poslan melek?!" A da meleke pošaljemo, slučaj bi određen bio, i više se na njih ne bi čekalo.

(9) A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili nejasnim ono što im jasno nije.

(10) Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.

(11) Reci: "Putujte po Zemlji, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim smatrali!"

(12) Upitaj: "Čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?", i odgovori: "Allahovo!" On je sebi propisao da bude milostiv. On će vas na Kijametskom danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe upropastili – pa, oni ne vjeruju.

(13) Njemu pripada sve što postoji u noći i danu; On je Svečujući i Sveznajući.

(14) Reci: "Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, Koji je nebesa i Zemlju, bez prethodnog primjera stvorio?! On hrani, a hranjen ne biva!" Reci: "Meni je naređeno da budem prvi ko se pokorava", i nikako ne budi jedan od višebožaca.

(15) Reci: "Ako budem neposlušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom danu."

(16) A onaj ko toga dana bude pošteđen, On mu se smilovao, i to je očiti uspjeh.

(17) Ako te Allah nekom nevoljom pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, On nad svime ima moć.

(18) A On je iznad robova Svojih Svepotčinitelj – i On je Mudri, Onaj Koji sve u potpunosti zna.

(19) Reci: "Šta je po svjedočenju najveće?", i odgovori: "Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre upozoravam. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim." Reci: "On je Bog Jedini, i ja nemam ništa s time što vi Njemu pridružujete."

(20) Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao što poznaju sinove svoje. Oni koji su sebe upropastili – pa, oni ne vjeruju.

(21) Ima li većeg zulumćara od onoga koji o Allahu govori laži ili ne priznaje ajete i znakove Njegove?! Zulumćari zaista neće uspjeti.

(22) A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu u obožavanju pridruživali: "Gdje su vam božanstva vaša koja ste za bogove smatrali?",

(23) neće im nikakvo opravdanje preostati nego da reknu: "Allaha nam, Gospodara našeg, mi nismo višebošci bili."

(24) Gledaj kako će oni sami sebi lagati, a zagubit će im se oni koje su bili izmislili.

(25) Ima onih koji dolaze da te slušaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih učinili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti dolaze da s tobom raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: "To su samo izmišljotine naroda drevnih."

(26) Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju.

(27) A da ti je vidjeti kako će, kad pred Vatrom budu zadržani, reći: "Da nam je da vraćeni budemo, pa da ajete i znakove Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo."

(28) Ne, naprotiv, njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi ponovo bili vraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su, doista, lažljivci,

(29) i rekli bi: "Nema života osim na dunjaluku i mi oživljeni biti nećemo."

(30) A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarem svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: "Zar ovo nije istina?", odgovoriti: "Jest, tako nam Gospodara našeg!", a i kako će On reći: "E, pa iskusite onda patnju zbog toga što niste vjerovali!"

(31) Oni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati nastradat će kad im iznenada Čas oživljenja dođe, i reći će: "O žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!", i grijehe će svoje na leđima nositi, a užasno je ono što će uprtiti.

(32) Život na dunjaluku samo je igra i zabava, a ahiret je, zaista, bolji za one koji se nastoje uščuvati. Zar ne razumijete?!

(33) Mi znamo da tebe zaista žalosti što oni govore. Oni, uistinu, ne smatraju da si lažac, nego zulumćari poriču Allahove riječi.

(34) A poslanici su prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša – a niko ne može Allahove riječi zamijeniti – i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti.

(35) Ako je tebi teško to što se oni okreću, onda, ako možeš, potraži kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve za nebo, pa im donesi drugi znak?! Da Allah hoće, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato, nikako ne budi od onih koji ne znaju.

(36) Odazvat će se jedino oni koji slušaju. A Allah će umrle oživiti; zatim će se Njemu svi vratiti.

(37) Oni govore: "Zašto mu ne bude spušten od njegova Gospodara kakav znak." Reci: "Allah je, zaista, kadar spustiti znak, ali većina njih ne zna."

(38) Nema ni jednog živog bića koje po zemlji hodi, niti ptice koja na krilima svojim leti, a da nisu zajednice poput vas. U Knjizi Mi ništa izostavili nismo – a naposljetku, svi će pred Gospodarom svojim biti sakupljeni.

(39) A oni koji ajete i znakove Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga hoće – Allah na stranputicu skrene, a onome kome hoće – da na Pravom putu bude.

(40) Reci: "Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna, ili vam dođe Čas sudnji, da li biste ikog drugog osim Allaha prizivali?"

(41) Naprotiv, Njega samo molite pa, ako hoće, otklonit će od vas ono za što ste Ga molili, a zaboravljate one koje ste Mu u obožavanju pridruživali.

(42) A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali, ne bi li se ponizno molili.

(43) Pa zašto se nisu ponizno molili kada bi im kazna Naša došla?! Ali, srca njihova ostajala su tvrda, a šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili.

(44) I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kada bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi, odjednom, svaku nadu izgubili,

(45) i do zadnjeg bi bio iskorijenjen narod koji je zulum činio; pa neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova.

(46) Reci: "Kažite vi meni, ako bi vam Allah sluh vaš i vid vaš oduzeo i srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?!" Pogledaj kako ajete i znakove izlažemo, a oni se opet okreću."

(47) Reci: "Kažite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla iznenada ili očigledno, zar bi iko drugi osim ljudi zulumćara nastradao?!"

(48) Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čime neka ne tuguju.

(49) A one koji su ajete i znakove Naše poricali stići će kazna zato što su buntovni bili.

(50) Reci: "Ja vam ne kažem: 'U mene su Allahove riznice', niti: 'Ja ono što je čulima nedokučivo znam', niti vam kažem: 'Ja sam uistinu melek', ja slijedim samo ono što mi se objavljuje." Reci: "Zar su isto slijepac i onaj koji vidi?! Zašto ne razmislite?"

(51) I upozoravaj Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati – da bi se uščuvali.

(52) I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole u želji za licem Njegovim; ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe, jer bi ti, ako bi ih otjerao, u zulumćare spadao.

(53) I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: "Zar su to oni, među nama, kojima je Allah, milost ukazao?!" A zar Allah najbolje ne poznaje zahvalne?!

(54) A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: "Selamun alejkum! Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo ružno djelo iz lahkomislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi –pa, Allah je, doista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je."

(55) Tako Mi potanko izlažemo ajete i znakove, da bi očevidan bio put kojim idu prestupnici.

(56) Reci: "Meni je zabranjeno obožavati one koje vi, pored Allaha, molite." Reci: "Ja se ne povodim za željama vašim, jer bih tada zalutao i ne bih među upućenima bio."

(57) Reci: "Ja sam zaista na jasnoj uputi moga Gospodara, a vi je poričete. Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je Sudija najbolji."

(58) Reci: "Da je u mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas svršeno bi bilo, a Allah najbolje zna zulumćare."

(59) U Njega su ključevi onoga što je čulima nedokučivo, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On ne zna za njega; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, a da nije u jasnoj Knjizi.

(60) On vas noću umrtvljuje – a zna i šta ste preko dana uradili – zatim vas danju budi, kako bi rok koji je svakome određen, prošao. Na kraju, Njemu ćete se vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti

(61) On je iznad robova Svojih Svepotčinitelj i šalje vam čuvare; a kad nekom od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu dušu uzmu; oni nikad propust ne prave.

(62) Oni će, poslije, Allahu biti vraćeni, svome istinskom Zaštitniku. Samo će se On pitati i On će najbrže obračun svidjeti.

(63) Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada mu se i javno i tajno ponizno molite: 'Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno ćemo biti zahvalni!'"

(64) Reci: "Allah vas iz tih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi opet Njemu druge u obožavanju pridružujete."

(65) Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu, ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite. Pogledaj samo kako Mi potanko izlažemo ajete i znakove, ne bi li ljudi shvatili."

(66) Tvoj narod Kur'an poriče, a on je istina. Reci: "Ja nisam zadužen da vam Uputu dam.

(67) svaki nagovještaj ima svoje vrijeme, i vi ćete znati."

(68) Kada vidiš one koji lažima zadiru u Naše ajete i rugaju se, ti se od njih okreni sve dok drugu priču ne započnu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda, nakon što se sjetiš, ne sjedi s ljudima zulumćarima.

(69) Oni koji se boje Allaha neće za njih račun polagati, ali su dužni opominjati ne bi li se okanili.

(70) Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da niko, zbog onoga što radi, ne bi stradao, jer, osim Allaha, ni zaštitnika ni posrednika neće imati, i od takvog se neće nikakva otkupnina primiti. Oni će, zbog onoga što su radili, biti u muci držani; njih čeka piće od ključale vode i patnja bolna zato što nisu vjerovali.

(71) Reci: "Zar da, pored Allaha, molimo one koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti, pa da budemo vraćeni svojoj prošlosti – a Allah nas je već uputio – i da budemo kao onaj koga su na Zemlji šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na Pravi put: 'Hodi nama!'" Reci: "Zaista je Allahova uputa – istinska uputa, i nama je naređeno da se Gospodaru svjetova predamo,

(72) i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo"; On je Taj pred Kojim ćete biti sakupljeni,

(73) i On je Taj Koji je nebesa i Zemlju s istinom stvorio. Čim On za nešto rekne: "Budi!" – ono biva; riječ Njegova je istina; samo će On imati vlast na Dan kada se u rog puhne; On zna ono što je čulima nedokučivo i ono što je pojavno; On je Mudri i Onaj Koji sve u potpunosti zna.

(74) A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?! Uistinu, vidim da ste i ti i narod tvoj u očitaj zabludi."

(75) I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi postao od onih što čvrsto vjeruju.

(76) I kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!"

(77) A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, on reče: "Ako me Gospodar moj ne uputi, bit ću sigurno jedan od ljudi koji su zalutali."

(78) A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je veće!" A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja zaista nemam ništa s time što vi Njemu pridružujete!

(79) Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju, bez prethodnog primjera, stvorio; ja u višebošce ne spadam!"

(80) I narod je njegov s njim raspravljao. "Zar da sa mnom o Allahu raspravljate, a On je mene uputio?'', reče on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridružujete, osim što se bojim da moj Gospodar htjedne nešto. Gospodar moj znanjem svojim obuhvata sve. Zašto ne promislite i pouku ne prihvatite?

(81) A kako bih se bojao onih koje Njemu pridružujete, kada se vi ne bojite što Allahu u obožavanju pridružujete one za koje vam On nije nikakav dokaz spustio? Pa koji od dva tabora više sigurnost zaslužuje, ako vi znate?

(82) Samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju bit će uistinu sigurni: oni su upućeni."

(83) To je čvrst dokaz Naš koji dadosmo Ibrahimu protiv naroda njegova. Mi na više stepene uzdižemo one koje hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i Onaj Koji sve zna.

(84) I Mi mu darovasmo Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

(85) i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Il'jasa – svi su oni među čestitima bili...

(86) i Ismaila, i el-Jese'a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svjetovima ostalim dali...

(87) i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu – njih smo odabrali i na Pravi put ih uputili.

(88) To je Allahova uputa kojom On upućuje one koje hoće od robova Svojih. A da su oni Allahu ikoga u obožavanju pridruživali, sigurno bi propalo ono što su radili.

(89) To su oni kojima smo Mi Knjigu i mudrost i vjerovjesništvo dali. Pa ako oni u to ne vjeruju, Mi smo to povjerili ljudima koji to ne niječu.

(90) Njih je Allah uputio, i zato slijedi njihov put. Reci: "Ja od vas ne tražim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svjetovima."

(91) Oni ne poznaju Allaha kako treba, kad govore: "Nijednom čovjeku Allah nije ništa objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i uputu ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i krijete, i poučeni ste onome što ni vi ni preci vaši niste znali?" Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi, neka se lažima svojim zabavljaju.

(92) A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje one prije nje i da upozoriš Meku – Majku naselja i sve oko nje. A oni koji u ahiret vjeruju – vjeruju i u nju i o namazima svojim brinu.

(93) Ko je veći zulumćar od onoga koji laži o Allahu iznosi ili koji govori: "Objavljuje mi se'', a ništa mu se ne objavljuje, ili koji kaže: "I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje." A da ti je vidjeti zulumćare u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: "Izvadite svoje duše! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema ajetima i znakovima Njegovim oholo ponašali."

(94) A doći ćete nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali. Mi ne vidimo s vama zagovarače vaše za koje ste smatrali da ih Allahu treba u obožavanju pridružiti, pokidane su veze među vama i ostaviše vas oni za koje ste tako tvrdili.

(95) Zaista je Allah Onaj Koji čini da se raspukne zrno i košpica. On izvodi živo iz mrtvoga, i On je Taj Koji izvodi mrtvo iz živoga; to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmećete!?

(96) On je Taj Koji čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.

(97) On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. Mi smo obrazložili ajete i znakove ljudima koji znaju.

(98) On vas je stvorio od jednog čovjeka, a zatim vam slijedi boravište i spremište. Mi smo obrazložili ajete i znakove ljudima koji razumiju.

(99) On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, i masline i šipci – slično i različito. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru. U tome su, zaista, dokazi za ljude koji vjeruju.

(100) I oni drže da su džini Allahu takmaci, a On je njih stvorio, i izmislili su, ne znajući šta govore, da On ima sinove i kćeri. Uzvišen je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju!

(101) On je nebesa i Zemlje, bez prethodnog primjera, Stvoritelj. Otkud Njemu dijete kad nema žene?! On sve stvara, i samo On sve zna.

(102) To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu ibadet činite; On nad svime bdi.

(103) Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je Dobrostiv i Onaj Koji sve u potpunosti zna.

(104) Od Gospodara vašeg došli su vam jasni dokazi, pa onaj ko ih vidi – u svoju korist to čini, a onaj ko ostane na to slijep – na svoju je štetu slijep; a ja nisam taj koji vas nadzire.

(105) I eto, tako Mi izlažemo ajete da bi oni rekli: "Ti si to učio", i da bismo to objasnili ljudima koji znaju.

(106) Ti slijedi ono što Gospodar tvoj objavljuje, drugoga boga osim Njega nema, i višebošce izbjegavaj.

(107) Da Allah hoće, oni ne bi širk činili, a Mi tebe nismo dali da ih nadzireš niti si ti za njih zadužen.

(108) Ne grdite one koje oni, pored Allaha, prizivaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili. Kao i njima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.

(109) Oni se zaklinju Allahom, najjačom zakletvom, da će, ako im dođe kakvo znamenje, sigurno zbog njega vjernici postati. Reci: "Sva su znamenja samo u Allaha!" A šta vi znate, možda bi oni, kada bi im ona došla, vjernici postali?

(110) A mi srca njihova i oči njihove okrećemo, pa neće vjerovati kao što nisu vjerovali ni prvi put, i ostavljamo ih da u osionosti svojoj lutaju smeteni.

(111) Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih sve dokaze sabrali - oni, opet, ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali većina njih ne zna.

(112) Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina, koji su jedni drugima kićene besjede govorili, da bi ih obmanuli; a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju;

(113) i da bi srca onih koji u Ahiret ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi počinili grijehe koje su počinili.

(114) Zar da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko?! A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s Istinom, zato ti ne sumnjaj nikako!

(115) Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On je Svečujući i Sveznajući.

(116) Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo laži izmišljaju.

(117) Zaista Gospodar tvoj najbolje zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na Pravom putu.

(118) Zato, jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako u Njegove ajete i znakove vjerujete.

(119) A zašto da ne jedete ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio šta vam je zabranio - osim kad ste prisiljeni; mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. U istinu, Gospodar tvoj najbolje zna one koji granice prelaze.

(120) Okanite se i javnog i tajnog griješenja! Oni koji griješe sigurno će biti kažnjeni za ono što su zgriješili.

(121) Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime; to je, uistinu, neposluh! A šejtani, doista, navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili - i vi biste, sigurno, mušrici postali.

(122) Zar je onaj koji je bio u zabludi, a koga smo Mi oživili i dali mu svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima je uljepšano to što rade.

(123) Isto tako, Mi učinimo da u svakom naselju velikaši postanu prestupnici i da u njemu lukavstva smišljaju, ali oni samo protiv sebe lukavstva smišljaju, a da i ne primjećuju.

(124) A kada njima kakav znak dođe, oni govore: "Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dato." A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje. Prestupnike će sigurno kod Allaha zadesiti poniženje i stići će ih patnja velika zato što su spletkarili.

(125) Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome kome hoće dati da je u zabludi - On srce njegovo tijesnim i stegnutim učini, kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah učini da gnusoba - šejtan ovlada nad onima koji ne vjeruju.

(126) Ovo je pravi put Gospodara tvoga, a Mi smo obrazložili ajete i znakove ljudima koji promišljaju i pouku primaju.

(127) Njih čeka Kuća spasa u Gospodara njihova; On će biti zaštitnik njihov zbog onoga što su činili.

(128) A na Dan kada On sve sakupi: "O skupe džinski, vi ste mnoge ljude zaveli!" "Gospodaru naš", reći će ljudi, štićenici njihovi, "mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!" "Vatra će biti prebivalište vaše", "reći će On", "u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi." Gospodar tvoj je, zaista, mudar i Onaj Koji sve zna.

(129) Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim zulumćarima nad drugima zbog onoga što su zaradili.

(130) O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati? Oni će reći: "Mi svjedočimo protiv sebe." Njih je život na Zemlji bio obmanuo i oni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici.

(131) Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao naselja zbog zuluma njihova - bez prethodne opomene njihovim stanovnicima."

(132) Svima će pripasti nagrada ili kazna, prema tome kako su postupali, a Gospodar tvoj nije nemaran prema onom šta su radili.

(133) Gospodar tvoj je neovisan i milostiv. Ako hoće, uklonit će vas, i poslije vas one koje On hoće dovesti, kao što je od potomstva drugih naroda vas stvorio.

(134) Ono što vam se prijeteći obećava doista će doći i vi nećete moći umaći.

(135) Reci: "O narode moj, čini sve što možeš, činit ću, uistinu, i ja; a vi ćete već saznati koga čeka sretan kraj!" Zulumćari sigurno neće uspjeti.

(136) Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: "Ovo je za Allaha", tvrde oni, "a ovo za božanstva naša!" Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim!? Kako ružno oni sude!

(137) Mnogim su mušricima isto tako šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali, da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi činili. Zato, i njih i njihove izmišljotine ostavi!

(138) Oni govore: "Ova stoka i plodovi zabranjeni su, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvoljavamo", tvrde oni, "a ovo je stoka čija su leđa zabranjena." Ima stoke prilikom čijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A On će ih zbog onoga što izmišljaju, kazniti.

(139) Oni govore: "Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo muškarcima našim, a zabranjeno našim ženama. A ako se plod izjalovi, onda su u tome sudionici." Allah će ih za neistine koje pričaju kazniti, zaista je On Mudri i Sveznajući.

(140) Gubitnici su oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah opskrbio zabranjenim smatraju, izmišljajući o Allahu laži. Oni su zalutali i neupućeni.

(141) On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke - oboje, i slično i različito; jedite plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, a On, zaista, ne voli rasipnike.

(142) Stvara i stoku koja teret nosi i onu od koje je prostirka; jedite dio onoga čime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite šejtanove korake, zaista vam je on otvoreni neprijatelj,

(143) i to osam životinja u paru: par ovaca i par koza. Reci: "Da li je On zabranio mužjake ili ženke, ili ono što se nalazi u utrobama ženki? Obavijestite me pouzdano, ako je istina to što govorite",

(144) i par kamila i par goveda. Reci: "Da li je On zabranio mužjake i ženke i ono što se nalazi u utrobama ženki? Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?" Ima li onda većeg zulumćara od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo? Allah sigurno neće uputiti na Pravi put ljude koji su zulumćari.

(145) Reci: "Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa, to je, doista, pogano, ili što je kao vid neposluha zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime." A bude li ko primoran, a ne želi to i ne pretjeruje u tome - pa Gospodar tvoj je, doista, Oprostitelj grijeha, Milostivi.

(146) Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili kandže zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s leđa ili s crijeva, ili onog pomiješanog s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu.

(147) A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: "Gospodar vaš je posjednik milosti neizmjerne, ali kazne Njegove ne bivaju pošteđeni ljudi prestupnici."

(148) Govorit će oni koji su Allahu druge u obožavanju pridruživali: "Da je Allah htio, mi ne bismo širk činili, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili." Tako su i oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili. Reci: "Imate li vi kakav dokaz, da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite."

(149) Reci: "Allah ima potpun dokaz, i da On hoće, sve bi vas na Pravi put uputio!"

(150) Reci: "Dovedite svoje svjedoke koji će posvjedočiti da je Allah to zabranio!" Pa ako oni posvjedoče, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za strastima onih koji Naše ajete i znakove smatraju lažnim i koji u Ahiret ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju.

(151) Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa u obožavanju ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju zbog neimaštine ne ubijate, Mi i vas i njih hranimo, ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva; to vam On zapovijeda, da biste razumjeli."

(152) I ne približavajte se imetku siročeta, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane, i mjericu i vagu pravično napunite. Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo; i kad govorite, po pravdi govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i obaveze prema Allahu ispunjavajte, eto, to vam On zapovijeda da biste se prisjetili i pouku primili.

(153) I zato što je ovo pravi put Moj, njega se držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; eto, to vam On naređuje, da biste se uščuvali.

(154) Mi smo Musau Knjigu dali da učinimo potpunom blagodat onome koji će prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu i uputu i milost, da bi oni povjerovali da će pred Gospodara svoga stati.

(155) A ova je Knjiga koju objavljujemo blagoslovljena, zato je slijedite i Allaha se bojte, da bi vam milost ukazana bila.

(156) I zato, da ne kažete: "Knjiga je objavljena dvjema zajednicama prije nas, ali mi je ne znamo čitati kao oni",

(157) i da ne kažete: "Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih držali Pravog puta." Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg jasan dokaz i uputa i milost; i ima li, onda, većeg zulumćara od onoga koji Allahove ajete ne priznaje i od njih odvraća?! A Mi ćemo teškom kaznom kazniti one koji od ajeta Naših odvraćaju, zato što to stalno čine.

(158) Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe, ili neki znakovi od Gospodara tvoga?! Onoga dana kada neki znakovi od Gospodara tvoga dođu nijednom čovjeku neće koristiti to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije kao vjernik kakvo dobro uradio. Reci: "Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista, čekati!"

(159) Zaista, s onima koji su vjeru svoju razdijelili i u stranke se podijelili ti nemaš ništa! Njihov slučaj je Allahu predat. On će ih, potom, o onome što su radili obavijestiti.

(160) Ko god uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen; a ko god uradi loše djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im zulum biti učinjen.

(161) Reci: "Mene je Gospodar moj na Pravi put zaista uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjemika, a on višebožac nije bio."

(162) Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su zarad Allaha, Gospodara svjetova,

(163) Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman."

(164) Reci: "Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!" Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.

(165) On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položajima jedne iznad drugih uzdiže, da bi vas iskušao u onome što vam daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On je, uistinu, i Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.