(1) Tako Mi zvijezde kad zapada,
(2) vaš drug nije s Pravog puta skrenuo i nije zalutao!
(3) On ne govori po hiru svome.
(4) To je samo Objava koja mu se obznanjuje.
(5) Uči ga jedan velikih moći,
(6) snažni, koji se uspravio u liku svome,
(7) na obzorju najvišem.
(8) Zatim se približio, pa nadnio,
(9) blizu koliko dva luka ili bliže,
(10) i objavio robu Njegovu ono što je objavio.
(11) Srce nije poreklo ono što je vidio.
(12) Pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?
(13) On ga je i drugi put vidio.
(14) Kod Sidretu-l-Muntehaa,
(15) gdje je džennetsko utočište.
(16) Kad je Sidru prekrilo ono što ju je prekrilo,
(17) pogled mu nije skrenuo i nije prekoračio.
(18) Vidio je najveličanstvenije znakove svoga Gospodara.
(19) Vidjeste li Lata i Uzzaa?!
(20) I Menata, trećeg, posljednjeg od njih?!
(21) Zar za vas da su sinovi, a za Njega kćeri?!
(22) To bi tada bila podjela nepravedna.
(23) To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli; Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dođe od Gospodara njihova Uputa.
(24) I zar da čovjek sve što poželi dobije?!
(25) Pa, Allahu pripada i prvi i drugi svijet.
(26) A koliko na nebesima ima meleka čije zauzimanje nikome neće biti od koristi sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.
(27) Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima ženskim.
(28) A o tome ništa ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka Istini baš nimalo ne koristi.
(29) Pa, ti se okani onoga ko se od Opomene Naše okrenuo i koji samo život na ovome svijetu želi.
(30) To je vrhunac njihova znanja – Gospodar tvoj najbolje zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na Pravom putu.
(31) Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji, da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro,
(32) one koji se klone velikih grijeha i razvrata, a one bezazlene On će oprostiti, jer Gospodar tvoj, zaista, neizmjerno prašta, On najbolje zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i od kad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite – On najbolje zna svakog onoga koji se grijeha kloni.
(33) Šta misliš o onome ko se okrenuo,
(34) i malo udijelio, a onda posve prestao udjeljivati?
(35) Zar on ima znanje o onome što je čulima nedokučivo, pa vidi?!
(36) Zar on nije obaviješten o onom što se nalazi u listovima Musaovim
(37) i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao,
(38) da ni jedan griješnik tuđe grijehe neće nositi,
(39) i da je čovjekovo samo ono što sam uradi,
(40) i da će trud njegov sigurno primijećen biti,
(41) i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti.
(42) I da će se Gospodaru tvome ponovno vratiti,
(43) i da On na smijeh i na plač navodi,
(44) i da On usmrćuje i oživljava,
(45) i da On par, muško i žensko, stvara,
(46) od kapi sjemena kad se izbaci,
(47) i da će ih On ponovno oživiti,
(48) i da On daje bogatstvo i moć da stječu,
(49) i da je On Sirijusa Gospodar,
Sirijus je vrste zvijezde.
(50) i da je On drevni narod Ad uništio,
(51) i Semud, i da nikog nije poštedio.
(52) I uništili smo prije narod Nuhov: to, zaista, bijaše narod najokrutniji i najobjesniji,
(53) i prevrnuta naselja On je na zemlju sručio,
(54) i snašlo ih je ono što ih je snašlo.
(55) Pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti još sumnjaš?
(56) Ovo je opomena kao i prijašnje opomene:
(57) Bliski čas se približava,
(58) osim Allaha niko ga ne može otkriti, niti otkloniti!
(59) Pa zar se ovom govoru iščuđavate,
(60) i smijete se, a ne plačete,
(61) gordo dignutih glava?!
(62) Zato, na sedždu Allahu padajte i Njemu ibadet činite.