42 - Sura eš-Šura ()

|

(1) Ha-mim.

(2) ‘Ajn-sin-kaf.

(3) Eto, tako Allah, Silni i Mudri, objavljuje tebi, kao i onima prije tebe.

(4) Njegovo je sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji, i On je Svevišnji, Veličanstveni!

(5) Gotovo da se nebesa odozgo raspadnu! A meleci veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprost za one koji su na Zemlji. Nije li Allah, zaista, Oprostitelj grijeha, Milostivi?!

(6) Allah motri na one koji, pored Njega, zaštitnike uzimaju, a ti nisi za njihovu uputu zadužen.

(7) Eto, tako Mi tebi objavljujemo Kur’an, na arapskom jeziku, da bi upozoravao Majku naselja i one oko nje i upozorio na Dan sakupljanja – u koji nema nikakve sumnje. Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem.

(8) A da Allah hoće, učinio bi ih sljedbenicima jedne vjere, ali, On u milost Svoju uvodi koga On hoće, a zulumćari nemaju ni zaštitnika, ni pomagača.

(9) Zar oni da druge, a ne Njega, za zaštitnike uzimaju?! Pa Allah – baš On je jedini Zaštitnik, On oživljava mrtve i On nad svime ima moć.

(10) A u čemu god se vi razišli, presuda za to u Allaha je! To vam je, eto, Allah, Gospodar moj – na Njega se ja oslanjam i Njemu se obraćam;

(11) Stvoritelj nebesa i Zemlje bez prethodnog primjera! Učinio vam je od vaše vrste parove i od stoke parove. Tako vas rasprostire. Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći.

(12) U Njega su ključevi nebesa i Zemlje, On daje opskrbu u izobilju kome hoće, a i uskraćuje; On, uistinu, zna sve.

(13) On vam propisuje u vjeri isto ono što je naredio Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: “Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!” Teško je višebošcima ono u što ih pozivaš. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.

(14) A oni su se, baš onda kad im je došlo znanje, iz zlobe međusobne podvojili. I da nije Riječi Gospodara tvoga prije izrečene o odgađanju kazne do roka određenog, njima bi bilo već presuđeno. A oni kojima se poslije njih Knjiga u nasljedstvo ostavlja, spram nje su u sumnji velikoj.

(15) K tome ti pozivaj i budi ustrajan, onako kako ti se naređuje, i ne slijedi hirove njihove, i reci: “Ja vjerujem u Knjige koje je Allah objavio i naređeno mi je da među vama pravedan budem; Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša djela; nema prepiranja između nas i vas; Allah će nas sve sabrati, a kod Njega je konačno odredište.

(16) A oni koji se o Allahu raspravljaju nakon što je Njegov poziv prihvaćen – njihovi dokazi su ništavni kod njihova Gospodara; na njima je gnjev i njima pripada patnja žestoka.

(17) Allah je Onaj Koji je Knjigu s Istinom i Mjerilo objavio! A šta ti znaš – možda je Čas kijameta blizu!

(18) Požuruju ga oni koji u njega ne vjeruju, a oni koji vjeruju, zbog njega strahuju i da je istina zbilja znaju. Eto, doista su oni koji raspravljaju o Času kijameta u velikoj zabludi!

(19) Allah je dobrostiv prema robovima Svojim; On daje opskrbu kome hoće i On je Moćni i Silni.

(20) Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu - umnogostručićemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu - daćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela.

(21) Zar oni da imaju ortake koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio? Da nije Riječi odluke, njima bi već bilo presuđeno. A zulumćarima, doista, pripada patnja bolna.

(22) Vidjet ćeš zulumćare kako strepe zbog onoga što su činili, a to će ih, sigurno, stići; a oni koji su vjerovali i dobra djela činili bit će u divnim džennetskim baščama, sve što zažele imat će u Gospodara svoga; bit će to blagodat velika.

(23) To je ono čime Allah obveseljava Svoje robove koji vjeruju i čine dobra djela. Reci: “Ne tražim ja za ovo nikakvu nagradu od vas, osim što tražim pažnju rodbinsku.” A ko učini dobro, Mi ćemo njemu za to povećati dobro. Doista je Allah Onaj Koji oprašta grijehe i zahvalan je.

(24) Zar oni da govore: “On izmišlja o Allahu laži!” A ako hoće, Allah će tvoje srce zapečatiti! Allah poništava neistinu i utvrđuje Istinu riječima Svojim; On dobro zna šta se u grudima krije.

(25) On je Onaj Koji prima pokajanje od robova Svojih i prašta loše postupke i zna šta radite;

(26) odaziva se onima koji vjeruju i čine dobra djela i iz dobrote Svoje im i više pruža, a nevjernike čeka žestoka patnja.

(27) A kad bi Allah Svojim robovima preobilnu opskrbu davao, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće! Zaista, On u potpunosti zna i vidi robove Svoje.

(28) On je i Onaj Koji spušta kišu kad oni izgube svaku nadu i rasprostire milost Svoju; On je, uistinu, Zaštitnik, Hvaljeni.

(29) Među znakovima Njegovim je stvaranje nebesa i Zemlje i živih bića koja je rasijao po njima; On ih je kadar sve sabrati kad bude htio.

(30) Nesreća koja vas zadesi je zbog onoga što su ruke vaše stekle, a mnogo toga On i oprosti.

(31) A vi Mu na Zemlji nećete moći umaći, i vi osim Allaha nemate ni zaštitnika ni pomagača!

(32) I među znakovima Njegovim su i lađe nalik na brda koje morem plove.

(33) Ako želi, On umiri vjetar i one na površini njegovoj ostaju nepokretne – doista, u tome ima znakova za svakog strpljivog, zahvalnog –

(34) ili ih potopi zbog onog što su zaradili – a mnogo toga On i oprosti,

(35) da bi oni koji raspravljaju o ajetima i znakovima Našim znali da nemaju kud umaći.

(36) Ono što vam je dato, samo je uživanje u životu dunjalučkom, a ono što je u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju i na Gospodara svoga se oslanjaju;

(37) i za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad se rasrde, opraštaju;

(38) i za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i namaz klanjaju, i o poslovima svojim se dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju,

(39) i za one koji, kada ugnjetavanju budu izvrgnuti, uzvrate.

(40) Kazna za zlo je slično zlo, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli zulumćare.

(41) A onaj ko uzvrati nakon što mu je zulum učinjen, pa takvi ne mogu biti kažnjeni.

(42) Bit će kažnjeni oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji narušavaju; njih čeka bolna patnja.

(43) A ko se strpi i oprosti, doista, to u istinske postupke spada.

(44) A kome Allah da da je u zabludi, tome pomagača poslije Njega neće biti! I ti ćeš vidjeti kako će zulumćari, kad ugledaju patnju, povikati: “Postoji li ikakav način da budemo opet vraćeni?”

(45) I vidjet ćeš kako se poniženi i klonuli Vatri izlažu, a oni je kradomice gledaju. Oni koji su vjerovali, reći će: “Doista su stradalnici oni koji na Kijametskom danu i sebe i porodice svoje upropaste!” A zar zulumćari neće biti u neprestanoj patnji?!

(46) Njima neće biti zaštitnika da im pomognu, osim Allaha; a kome Allah da da je u zabludi, takav put spasa neće ni imati!

(47) Odazovite se Gospodaru svome prije nego što dođe Dan koji Allah neće zaustaviti. Taj Dan utočišta nećete imati i nećete moći poricati.

(48) A ako se okrenu – pa, Mi tebe nismo ni poslali da nad njima bdiješ, ti si dužan samo saopćiti. Kad čovjeku damo da milost Našu osjeti, on joj se obraduje, a kad ih zadesi kakva nesreća zbog onoga što su uradile ruke njihove, onda čovjek blagodati ne priznaje.

(49) Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! Daruje žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku,

(50) ili im daje i mušku i žensku djecu, a kome hoće, da da je bez poroda; On je, uistinu, Onaj Koji sve zna i svemoćan je.

(51) Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća, osim objavom, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika, pa s dozvolom Njegovom objavi ono što On hoće. On je, zaista, uzvišen i mudar.

(52) Tako Mi i tebi objavljujemo Kur’an iz odredbe Naše. Ti nisi znao šta je Knjiga, niti šta je vjerovanje, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. Ti, zaista, ukazuješ na Pravi put,

(53) na put Allahov, Kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu se sve vraća!