52 - Sura et-Tur ()

|

(1) Tako Mi brda Tur,

(2) i Knjige u retke napisane

(3) na koži razvijenoj,

(4) i Bejtu-l-M‘amura

(5) i svoda uzdignutog

(6) i vodom mora napunjenog

(7) kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi.

(8) Niko je neće moći otkloniti

(9) na Dan kad se nebo silno uzburka,

(10) a planine s mjesta pomaknu!

(11) Teško na taj dan onima koji su poricali,

(12) koji su se u laž upuštali, zabavljajući se!

(13) Na Dan kada će grubo u vatru džehennemsku biti gurnuti:

(14) “Ovo je Vatra koju ste poricali

(15) pa, je li ovo vradžbina ili vi ne vidite?!

(16) Pržite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli – to vam je kazna za ono što ste radili!”

(17) A bogobojazni će, zbilja, u džennetskim baščama i blagodatima biti,

(18) i u onom će što im je Gospodar njihov dao uživati – njih će Gospodar njihov patnje u Ognju sačuvati.

(19) “Jedite i pijte, i neka vam je prijatno, to je za ono što ste radili.”

(20) Bit će naslonjeni na divanima poredanim, a vjenčat ćemo ih s hurijama krupnih očiju.

(21) Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je zalog za ono što je uradio.

(22) Još ćemo ih darovati voćem i mesom kakvo budu željeli,

(23) jedni drugima će, u njemu, pune čaše dodavati – zbog njih neće biti praznih besjeda i pobuda na grijeh,

(24) a služit će ih posluga njihova nalik na biser skriveni,

(25) i primaknut će se jedni drugima i jedni druge pitati:

(26) “Prije smo među svojim porodicama strahovali,

(27) pa nam je Allah milost darovao i od patnje u Ognju nas sačuvao.

(28) Mi smo Ga u dovi molili, On je, doista, Dobročinitelj, Milostivi.”

(29) Zato ti opominji, jer ti, milošću Gospodara svoga, nisi ni prorok ni lud.

(30) Zar oni da govore: “Pjesnik je, sačekat ćemo dok potresen nedaćama ne umre.”

(31) “Pa čekajte”, reci ti, “i ja ću zajedno s vama čekati.”

(32) Da li im ovo umovi njihovi naređuju?! Ne, nego su oni obijesan narod.

(33) Zar oni da govore: “Izmišlja ga!” Štaviše, oni ne vjeruju.

(34) Zato, neka oni sastave govor sličan Kur’anu ako istinu govore.

(35) Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!

(36) Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!

(37) Da li su kod njih riznice Gospodara tvoga ili oni vladaju?!

(38) Da li oni imaju ljestve, pa na njima prisluškuju?! Neka onaj među njima koji tvrdi da je nešto čuo donese potvrdu očitu.

(39) Zar da su za Njega – kćeri, a za vas da su – sinovi?!

(40) Da li ti tražiš od njih naknadu, pa su nametom opterećeni?

(41) Ili, da nije u njih znanje o onome što je čulima nedokučivo, pa oni prepisuju?!

(42) Zar oni spletke žele?! Pa, oni koji ne vjeruju, oni padaju u spletke!

(43) Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju? Uzvišen je Allah od onoga što Mu u obožavanju pridružuju.

(44) I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: “Oblaci nagomilani.”

(45) Zato ih pusti dok se ne suoče s Danom u kome će propasti,

(46) Danom kada im spletke njihove nimalo neće koristiti i kada im niko neće pomoći.

(47) A za sve koji su zulum činili i druga će kazna prije one biti, ali većina njih ne zna.

(48) A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, jer ti si pred Našim očima; i veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ,

(49) i noću Ga veličaj i kad se zvijezde gube.