(1) Kaf, tako Mi Kur’ana veličanstvenog!
(2) Oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa nevjernici govore: “To je čudna stvar!
(3) Zar kad pomremo i zemlja postanemo!? Nezamisliv je to povratak!”
(4) Mi znamo šta će od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga u kojoj se sve čuva.
(5) Oni, međutim, poriču istinu koja im dolazi i smeteni su.
(6) A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!?
(7) A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje,
(8) da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svom obraća.
(9) Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se ženje,
(10) i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih,
(11) kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predio – takvo će biti i oživljenje.
(12) Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud,
(13) i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov,
(14) i stanovnici Ejke i narod Tubba – svi su oni poslanike lažnim smatrali, pa se Moja prijetnja obistinila.
(15) Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju.
(16) Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova šapće, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.
(17) Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane,
(18) on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.
(19) Smrtne će muke zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći,
(20) i u rog će se puhnuti, to je Dan kojim se prijeti.
(21) I svako će doći, a s njime i vodič i svjedok.
(22) “Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.”
(23) A drug će njegov reći: “Ovo što je kod mene spremno je.”
(24) “Bacite vas dvojica u Džehennem svakog nezahvalnika, inadžiju,
(25) koji je branio da se čine dobra djela i koji je nasilnik i sumnjičav bio,
(26) koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao – zato ga bacite u patnju najtežu!”
(27) A drug će njegov reći: “Gospodaru naš, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio.”
(28) “Ne prepirite se preda Mnom!”, reći će On, “još davno sam vam zaprijetio.
(29) Moja se Riječ ne mijenja i Ja nisam prema robovima Svojim nepravičan.”
(30) Na Dan kad upitamo Džehennem: “Jesi li se napunio?” – on će odgovoriti: “Ima li još?”
(31) A Džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko.
(32) “Ovo je ono što vam je obećano, svakom onom koji se kajao i čuvao,
(33) koji se Milostivog bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio.
(34) Uđite u njega, u miru, ovo je Dan vječni!”
(35) U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više.
(36) A koliko smo naroda prije ovih uništili, koji su moćniji od njih bili, pa su po svijetu utočište tražili – od propasti spasa ima li!?
(37) U tome je, zaista, pouka za onog ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.
(38) Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih za šest vremenskih dana, i nije Nas ophrvao nikakav umor.
(39) Zato strpljivo podnosi ono što oni govore i veličaj Gospodara svog i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska,
(40) i veličaj Ga noću i poslije obavljanja namaza.
(41) I osluškuj Dan kad će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu,
(42) Dan kad će oni čuti istinit glas – to će biti Dan oživljenja.
(43) Mi, zaista, dajemo život i dajemo smrt, i sve će se Nama vratiti!
(44) A na Dan kad će nad njima zemlja popucati, oni će žurno izaći – bit će to oživljenje, za Nas lahko.
(45) Mi dobro znamo šta oni govore. Ti ih ne možeš prisiliti, nego podsjeti Kur’anom onog koji se prijetnje Moje boji!