50 - Sura Kaf ()

|

(1) Kāf. Tako Mi Kur’ana slavnog…

(2) oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa nevjernici govore: “To je čudna stvar…

(3) zar kad pomremo i zemlja postanemo!? Nezamisliv je to povratak!”

(4) Mi znamo šta će od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga u kojoj se sve čuva.

(5) Oni, međutim, poriču istinu koja im dolazi i smeteni su.

(6) A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!?

(7) A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje…

(8) da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svom obraća.

(9) Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se ženje…

(10) i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih…

(11) kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predio – takvo će biti i oživljenje.

(12) Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici er-Ressa, i Semud…

(13) i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov…

(14) i stanovnici Ejke i narod Tubba – svi su oni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili.

(15) Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju.

(16) Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.

(17) Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane…

(18) on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.

(19) Smrtne će muke zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći…

(20) i u rog će se puhnuti, to je Dan kojim se prijeti…

(21) i svako će doći, a s njime i vodič i svjedok.

(22) “Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.”

(23) A drug će njegov reći: “Ovo što je kod mene spremno je.”

(24) “Bacite vas dvojica u džehennem svakog nezahvalnika, inadžiju…

(25) koji je branio da se čine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio…

(26) koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao – zato ga bacite u patnju najtežu!”

(27) A drug će njegov reći: “Gospodaru naš, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio.”

(28) “Ne prepirite se preda Mnom!”, reći će On, “još davno sam vam zaprijetio…

(29) Moja se Riječ ne mijenja i Ja nisam prema robovima Svojim nepravičan.”

(30) Na Dan kad upitamo Džehennem: “Jesi li se napunio?” – on će odgovoriti: “Ima li još?”

(31) A džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko…

(32) “Ovo je ono što vam je obećano, svakom onom koji se kajao i čuvao…

(33) koji se Milostivog bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio.

(34) Uđite u njega, u miru, ovo je Dan vječni!”

(35) U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više.

(36) A koliko smo naroda prije ovih uništili, koji su moćniji od njih bili, pa su po svijetu utočište tražili – od propasti spasa ima li!?

(37) U tome je, zaista, pouka za onog ko razum ima ili ko sluša a priseban je.

(38) Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih za šest vremenskih razdoblja (dana), i nije Nas ophrvao nikakav umor.

(39) Zato strpljivo podnosi ono što oni govore i veličaj Gospodara svog i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska…

(40) i veličaj Ga noću i poslije obavljanja molitvi.

(41) I osluškuj! Dan kad će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu…

(42) Dan kad će oni čuti istinit glas – to će biti Dan oživljenja.

(43) Mi, zaista, dajemo život i dajemo smrt, i sve će se Nama vratiti!

(44) A na Dan kad će nad njima zemlja popucati, oni će žurno izaći – bit će to oživljenje, za Nas lahko.

(45) Mi dobro znamo šta oni govore. Ti ih ne možeš prisiliti, nego podsjeti Kur’anom onog koji se prijetnje Moje boji!