10 - Sura Junus ()

|

(1) Elif-Lam-Ra. Ovo su ajeti Mudre Knjige.

(2) Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: "Opominji ljude! A one koji vjeruju obraduj da ih iskrena djela koja su uradili kod Gospodara njihova čekaju." Ali, nevjernici govore: "Ovaj je, zaista, očiti čarobnjak!"

(3) Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju za šest dana stvorio a onda se nad Aršom uzvisio i Koji sve određuje. Niko se neće moći zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova. Eto, to vam je Allah, Gospodar vaš, pa Njemu ibadet činite! Zašto se ne prisjetite i pouku ne uzmete?

(4) Njemu ćete se svi vratiti – Allahovo je obećanje istinito; On, doista, započinje stvaranje – iz ničega stvara, On će poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela činili. A one koji ne budu vjerovali čeka piće od ključale vode i patnja bolna, zato što su nevjernici bili.

(5) On je Taj Koji je Sunce izvorom svjetlosti učinio a Mjesec sjajnim, i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje. Allah je to s Istinom stvorio. On potanko izlaže ajete i znakove ljudima koji znaju.

(6) U smjeni noći i dana i u onom što je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje znakovi za ljude koji se čuvaju.

(7) Zaista onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema ajetima i znakovima našim ravnodušni,

(8) njima prebivalište bit će Vatra, zbog onoga što su radili.

(9) One koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će, zaista, zbog njihovog vjerovanja uputiti. Rijeke će ispod njih u džennetima uživanja teći.

(10) Molitva njihova bit će u njima: "Uzvišen neka si, Allahu", pozdrav njihov: "Selam", a zadnje što će u molitvi biti: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova."

(11) Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi, ipak, ostavljamo da u osionosti svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati.

(12) Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je zadesila. Tako je onima koji pretjeruju uljepšano ono što radiše.

(13) Mi smo narode prije vas uništavali pošto bi zulum činili i poslanici njihovi im jasne dokaze donosili. Ali, oni ionako ne bi vjerovali. Tako Mi kažnjavamo ljude prestupnike.

(14) Zatim smo vas, poslije njih, nasljednicima na Zemlji učinili, da bismo vidjeli kako ćete postupati.

(15) A kad im se uče ajeti Naši jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati: "Donesi ti kakav drugi Kur'an, ili ga izmijeni!" Reci: "Nije moje da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim, ako svome Gospodaru nepokoran budem, patnje na Velikom danu."

(16) Reci: "Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih učio niti bi vas On njime podučio. Ja sam prije poslanstva dugo među vama boravio – zar ne razumijete?"

(17) Pa ima li onda većeg zulumćara od onoga koji o Allahu laži iznosi ili koji Njegove ajete i znakove smatra neistinitim? Prestupnici, doista, neće uspjeti!

(18) Oni, pored Allaha, obožavaju nešto što im ne može ni nauditi niti im može kakvu korist pribaviti, i govore: "Ovo su naši zagovornici kod Allaha." Reci: "Zar da Allaha obavještavate da na nebesima i na Zemlji postoji nešto što On ne zna da postoji?!" Uzvišen je On i vrlo visoko u odnosu na ono što Njemu u obožavanju pridružuju.

(19) Ljudi su bili samo jedna zajednica, a onda su se razdvojili. A da nije riječi ranije izrečene od Gospodara tvoga, ovima bi već bilo presuđeno o onome u čemu se razilaze.

(20) Oni govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakav znak?" Ti reci: "Samo Allah zna ono što je čulima nedokučivo, pa pričekajte, i ja ću, zaista, s vama se u one što čekaju svrstati."

(21) A kada Mi dopustimo da osjete milost poslije nevolje koja ih snađe, oni opet u vezi s ajetima i znakovima Našim lukavstvo smišljaju. Reci: "Allah je u lukavstvu najbrži; izaslanici Naši, ono što vi spletkarite, doista zapisuju."

(22) On je Taj Koji vam omogućava da kopnom i morem putujete, pa kad ste u lađama, i kad one, uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: "Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo u zahvalne spadati."

(23) A kad ih On izbavi, odmah potpuno neosnovano na Zemlji nasilje čine. O ljudi, vaše nasilje koje činite radi užitka u životu dunjalučkom samo vama šteti; Nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o onom što ste radili obavijestiti.

(24) Život na dunjaluku sličan je bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba vodu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti, i kad stanovnici njezini pomisle da oni time raspolažu, dođe odredba Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo kao da prije ničega nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo ajete i znakove ljudima koji razmišljaju.

(25) Allah poziva u Kuću spasa i upućuje na Pravi put onoga koga On hoće.

(26) Onima koji čine dobra djela pripada lijepa nagrada, a i više od toga. Lica njihova neće tama i potištenost prekrivati, oni će stanovnici dženneta biti, u njemu će vječno boraviti.

(27) A one koji počiniše loša djela čeka kazna srazmjerna onom što su počinili i njih će potištenost prekrivati. Nikoga neće imati da ih od Allaha zaštiti, lica će im biti tamna kao da su prekrivena dijelovima mrkle noći, stanovnici Vatre će oni biti, i u njoj će vječno boraviti.

(28) A na Dan kad ih sve sakupimo, reći ćemo onima koji su Allahu druge u obožavanju pridruživali: "Na mjestu ostanite i vi i božanstva vaša! " Pa ćemo ih razdvojiti, a božanstva njihova će reći: "Niste vi nas obožavali."

(29) Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi, doista, nismo znali da ste nas obožavali.

(30) Tu će svako znati ono što je prije uradio – bit će vraćeni Allahu, svom istinskom Gospodaru, a neće im biti onih koje su izmišljali.

(31) Upitaj: "Ko vas opskrbljuje s neba i iz zemlje?", ili: "Ko vlada sluhom i vidom, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim?" "Allah", reći će oni. A ti reci: "Pa zar se sačuvati nećete?!"

(32) To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude?! Pa kuda se onda odmećete?

(33) Tako se obistinila riječ Gospodara tvoga nad onima koji su buntovni, da vjerovati neće.

(34) Reci: "Ima li među vašim božanstvima ijedno koje prvobitno stvara, a zatim to ponovo učini?'' Reci: "Allah prvobitno stvara, a zatim to ponavlja! Pa kuda se onda odmećete?"

(35) Reci: "Može li ijedno vaše božanstvo uputiti ka istini?" l odgovori: "Samo Allah upućuje ka istini! Pa, da li je onda dostojniji slijeđenja Onaj Koji ka istini upućuje ili onaj koji ni sam nije na Pravom putu, osim ako on upućen bude? Šta vam je, kako rasuđujete?"

(36) Većina njih slijedi samo pretpostavke, ali pretpostavke nimalo nisu od koristi istini. Allah uistinu dobro zna ono što oni rade.

(37) I nije bilo (moguće) za ovaj Kur'an da bude izmišljen mimo Allaha; međutim, potvrda je onog prije njega, i detaljno izlaganje Knjige u koju nema sumnje, od Gospodara svjetova.

(38) I zar oni govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite."

(39) Štaviše, oni poriču prije nego temeljito saznaju šta ima u njemu, a još im nije došlo ni tumačenje njegovo. Tako su i oni prije njih poricali, pa pogledaj kako su zulumćari završili.

(40) Ima ih koji u njega vjeruju, a ima ih koji ne vjeruju u njega. A Gospodar tvoj najbolje poznaje smutljivce.

(41) I ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: "Meni moja, a vama vaša djela; vi nećete odgovarati za ono što ja radim, a ja neću odgovarati za ono što vi radite."

(42) Ima među njima onih koji te slušaju. A možeš li ti učiniti da te gluhi čuju, ako još i ne razumiju?!

(43) A ima među njima i onih koji te posmatraju, a možeš li ti uputiti na Pravi put slijepe, ako još i ne uviđaju?

(44) Allah, zaista, nikakav zulum ne čini ljudima, ljudi ga sami sebi čine.

(45) A na Dan kada ih On sakupi, učinit će im se da su boravili samo jedan kratki dio dana, i jedni druge će prepoznati. Izgubili su, zasigurno, oni koji su poricali da će pred Allaha stati i koji nisu Uputu slijedili!

(46) Bilo da ti pokažemo dio onoga što im prijeteći obećavamo, bilo da te usmrtimo, Nama će se sve vratiti, a povrh toga Allah je svjedok onoga što oni rade.

(47) Svaki je narod imao poslanika, i kad poslanik njihov dođe među njih, njima će biti pravedno presuđeno, zulum im neće biti učinjen.

(48) Oni govore: "Kada će već jednom to prijeteće obećanje, ako istinu govorite?"

(49) Reci: "Sam od sebe ne mogu nikakvu štetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoće!" Svaki narod ima rok određeni, a kad rok njegov dođe, ni za tren ga neće moći ni odložiti ni ubrzati.

(50) Reci: "Kažite vi meni: Ako će vas kazna Njegova noću ili danju zadesiti, zašto je onda požuruju zločinitelji?"

(51) Zar ćete tek onda, kad se dogodi, u nju povjerovati?! Zar tek tada, a ranije ste je požurivati?!

(52) Zatim će onima koji su zulum učinili rečeno biti: "Iskusite patnju vječnu; da li ste izloženi kazni osim prema onome što ste činili?!"

(53) Oni te zapitkuju: "Da li je istina da će to biti?" Reci: "Jest, Gospodara mi moga, zaista je istina, i vi je nećete moći spriječiti."

(54) Kad bi onaj ko je zulum činio imao sve ono što na Zemlji postoji, sve bi on to dao samo da se iskupi. A kada oni dožive patnju, sakrit će tugu, i bit će im po pravdi presuđeno i neće im zulum učinjen biti.

(55) Zasigurno, Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji! Zasigurno, Allahovo obećanje je istinito, ali većina njih ne zna.

(56) On život i smrt daje i Njemu ćete se vratiti.

(57) O ljudi, već vam je stigla Opomena od Gospodara vašega, i lijek za vaša srca, i uputa i milost vjernicima.

(58) Reci: "Zbog Allahove blagodarnosti i milosti - eto, zbog toga neka se raduju; to je bolje od onoga što gomilaju."

(59) Reci: "Kažite vi meni zašto neku hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?" Reci: "Da li vam je to Allah dozvolio ili o Allahu laži iznosite?!"

(60) l, šta misle oni koji o Allahu iznose laži, šta će na Sudnjem danu biti? Allah je, zaista, blagodaran prema ljudima, ali većina njih ne zahvaljuje.

(61) Što god ti činio, i što god iz Kur'ana učio i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome nije ništa skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u Knjizi jasnoj.

(62) Zaista, za Allahove štićenike nema straha i oni ni za čim ne treba da tuguju,

(63) oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali,

(64) za njih su dobre vijesti i na ovom i na drugom svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to je, zaista, uspjeh veliki.

(65) Neka te ne žaloste riječi njihove! Uistinu, sva moć pripada Allahu; On je Svečujući i Sveznajući.

(66) Zaista, u Allahovoj je vlasti sve što je na nebesima i na Zemlji. A oni koji se, pored Allaha, božanstvima mole, povode se samo za pretpostavkama i samo laži izmišljaju.

(67) On je Taj Koji vam je dao noć da u njoj počinak imate, a dan da vidite. U tome su, zaista, znakovi za ljude koji čuju.

(68) Neki govore: "Allah je Sebi uzeo dijete!" Uzvišen je On! On ni o kom ovisan nije! Sve što je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi za to nikakva dokaza nemate. Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?

(69) Reci: "Oni koji o Allahu laži iznose neće uspjeti."

(70) Uživat će kratko na ovom svijetu, a zatim će se Nama vratiti i Mi ćemo dati da iskuse žestoku patnju zato što nisu vjerovali.

(71) Kaži im pripovijest o Nuhu! Kada on reče narodu svome: "O narode moj, ako vam je težak moj boravak među vama i moje podsjećanje na Allahova znamenja, pa ja se uzdam u Allaha, a vi se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i neka vam odluka vaša ne bude nejasna; zatim je nada mnom izvršite i ne odgađajte!

(72) A ako se okrenete, pa ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem među muslimanima – Njemu predanima."

(73) Ali, nazvaše ga lašcem, pa Mi u lađi njega i one koji bijahu uz njega spasismo i nasljednicima ih učinismo a one koji dokaze naše poricaše potopismo, pa pogledaj kakav je bio završetak onih koji su upozoravani!

(74) Zatim smo, poslije njega, poslanike narodima njihovim slali i oni su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli vjerovati u ono što prije nisu priznavali. Tako Mi pečatimo srca onih koji granice prelaze.

(75) Zatim smo, poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa znacima Našim faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili; bijahu ljudi prestupnici.

(76) A kada im je od Nas došla istina, rekli su: "Ovo je, zaista, prava čarolija!"

(77) "Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?", reče Musa, "a čarobnjaci neće nikad uspjeti!"

(78) A oni rekoše: "Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vas dvojica imali vlast na zemlji? E, nećemo mi vama dvojici vjerovati."

(79) I faraon reče: "Dovedite mi svakog čarobnjaka znana!"

(80) I kad čarobnjaci dođoše, Musa im reče: "Bacite što imate da bacite!"

(81) l kad oni baciše, Musa uzviknu: "Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je zaista uništiti, Allah ne čini da djelo smutljivaca valjano bude."

(82) Allah će Svojim riječima istinu utvrditi, makar što će to zločincima krivo biti!

(83) I ne povjerova Musau niko, osim malo njih iz naroda faraonova, iz straha da ih faraon i glavešine njegove ne počnu zlostavljati – a faraon je, zaista, na Zemlji silnik bio i zaista je u one što svaku mjeru prevršavaju spadao.

(84) I Musa reče: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!"

(85) "U Allaha se uzdamo", rekoše oni."Gospodaru naš, ne učini nas iskušenjem za ljude koji zulum čine.

(86) l spasi nas milošću Svojom od naroda koji ne vjeruje!"

(87) I mi objavismo Musau i bratu njegovu: "U Misiru narodu svome kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima namaz klanjajte! A ti, obraduj vjernike!"

(88) I Musa reče: "Gospodaru naš! Ti si dao faraonu i glavešinama njegovim ukrase i imetke na ovom svijetu, da oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi imetke njihove i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju bolnu!"

(89) "Uslišena je molba vaša!", reče On, "a vas dvojica na Pravom putu ustrajte i nikako put neznalica ne slijedite!"

(90) I mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi, progoneći ih iz zlobe i neprijateljstva. A on, kad se poče daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u Koga vjeruju sinovi lsrailovi i ja u muslimane, pokorne, spadam!"

(91) "Zar sada, a prije si buntovan bio i u one si što nered šire spadao?!"

(92) "Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje, da bi bio poučan primjer onima poslije tebe, ali mnogi ljudi su prema Našim ajetima i znakovima ravnodušni."

(93) I Mi smo sinove Israilove u časni predjel naselili i lijepom hranom ih opskrbili, i tek kad im je došlo pravo znanje, oni su se u mišljenju razišli. A Gospodar tvoj će im, sigurno, na Kijametskom danu presuditi o onome u čemu su se razilazili.

(94) A ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji sumnjaju.

(95) I ne budi nikako od onih koji Allahove ajete i znakove poriču, pa da u gubitnike spadao ne bi.

(96) A oni za koje se ispuni Riječ Gospodara tvoga zaista neće vjerovati,

(97) makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju bolnu.

(98) Zašto nije bilo nijednog naselja koje je povjerovalo i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova; kada su povjerovali, od njih smo patnju poniženja u životu na ovom svijetu otklonili, i dali da još neko vrijeme uživaju?

(99) Da Gospodar tvoj hoće na Zemlji bi, baš svi, bili vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?

(100) Nijedna osoba ne može vjerovati osim s Allahovom dozvolom; a On spusti propast na one koji ne razumiju.

(101) Reci: "Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!", a ni od kakve koristi neće biti znakovi i upozorenja narodu koji ne vjeruje.

(102) Zar oni čekaju da ih snađe nešto slično onome što je snašlo one koji su prije njih bili i nestali?! Reci: "Pa čekajte, i ja ću s vama čekati!"

(103) Poslije smo spasavali poslanike Naše i one koji su vjerovali. Eto, tako je dužnost Naša da spasimo vjernike.

(104) Reci: "O ljudi, ako imate sumnje spram vjere moje – pa, ja neću obožavati one koje vi, mimo Allaha, obožavate, već ću ibadet činiti Allahu, Koji će vam duše uzeti. Meni je naređeno da u vjernike spadam.

(105) I naređeno mi je: "Predaj se pravoj vjeri iskreno, i nikako ne budi iz reda onih koji Allahu u obožavanju druge pridružuju,

(106) i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, uistinu, bi u zulumćare spadao."

(107) Ako ti Allah kakvu nevolju da, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti htjedne dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On je Oprostitelj grijeha, Milostivi.

(108) Reci: "O ljudi, istina vam je došla od Gospodara vašeg, i onaj ko se uputi Pravim putem – voju štetu, a ja nisam zadužen da vam Uputu dam."

(109) Ti slijedi ono što ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji!