32 - Sura es-Sedžda ()

|

(1) Elif Lām Mīm.

(2) Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova…

(3) a oni govore: “On je izmišlja!” Ne, ona je istina od Gospodara tvog da opominješ narod kojem prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.

(4) Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest vremenskih razdoblja (dana) stvorio, a onda se iznad Arša uzvisio. Vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika nemate, pa zašto se ne urazumite?

(5) On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.

(6) To je Onaj Koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi…

(7) Koji sve savršeno stvara, Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače…

(8) a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine…

(9) zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne – i On vam i sluh i vid i pamet daje – a kako vi malo zahvaljujete!

(10) Oni govore: “Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?” Oni ne vjeruju da će pred Gospodara svog izići.

(11) Reci: “Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svom vratiti.”

(12) A da ti je vidjeti griješnike kako će, oborenih glava pred Gospodarom svojim, reći: “Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi doista čvrsto vjerujemo!”

(13) A kad bismo htjeli, svakog čovjeka bismo na Pravi put uputili, ali Ja sam već istinu rekao: “Napunit ću, zaista, džehennem džinima i ljudima zajedno!”

(14) Pa trpite zato što ste zaboravljali da ćete ovaj Dan doživjeti – i Mi ćemo vas zaboraviti – i vječnu patnju trpite zbog onog što ste radili.

(15) U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tlo padaju i koji Gospodara svog veličaju i hvale i koji se ne ohole.

(16) Bokovi se njihovi postelja lišavaju i oni se Gospodaru svom iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju.

(17) I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.

(18) Zar da vjerniku bude isto kao griješniku? Ne, njima neće biti isto…

(19) one koji su vjerovali i dobra djela činili čekaju džennetske bašče u kojima će boraviti, kao nagrada za ono što su radili…

(20) a one koji nisu vjerovali čeka vatra u kojoj će prebivati – kad god pokušaju iz nje izići, bit će u nju vraćeni i bit će im rečeno: “Trpite kaznu u vatri koju ste poricali.”

(21) I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi li se pokajali.

(22) A ima li nepravednijeg od onog koji, opomenut riječima Gospodara svog, njima leđa okrene? Mi ćemo se, zaista, osvetiti zlikovcima!

(23) Musau smo Mi Knjigu dali – ne sumnjaj nimalo u susret s njime; i putokazom je sinovima Israilovim učinili.

(24) Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.

(25) Gospodar tvoj će među njima na Sudnjem danu presuditi u onom oko čega su se razilazili.

(26) Zar ovima nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda uništili, po čijim oni nastambama hodaju? To su zaista dokazi, pa zašto neće da čuju?

(27) Kako oni ne vide da Mi gonimo kišu u ogoljelu zemlju i činimo da, uz pomoć njenu, niče rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami – pa zašto neće da vide!?

(28) I oni govore: “Kad će već jednom ta presuda, ako istinu govorite?”

(29) Reci: “Na Sudnjem danu, kad nevjernicima neće nikako koristiti to što će tad vjerovati i kad im se nimalo vremena neće dati.”

(30) Zato se ti okreni od njih i čekaj, i oni doista čekaju!