69 - Sura el-Hakka ()

|

(1) Čas obistinjenja

(2) šta je Čas obistinjenja?

(3) I šta ti znaš šta je Čas obistinjenja?!

(4) Semud i Ad zastrašujući Udar su poricali,

(5) pa je Semud uništen povikom strahovitim

(6) a Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim.

(7) Njemu je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja palmina debla vidio,

(8) i vidiš li da je iko od njih ostao?

(9) A faraon, i oni prije njega i prevrnuta naselja grijehe činiše,

(10) pa su bili neposlušni poslaniku Gospodara svoga, pa ih je On dohvatio žestokom kaznom.

(11) Mi smo vas, kad je voda preplavila sve, u lađi nosili,

(12) da vam je poukom učinimo i da to od zaborava sačuva uho koje pamti.

(13) A kad jednom u rog bude puhnuto,

(14) pa Zemlja i brda budu dignuta i od jednog udara zdrobljena,

(15) taj dan će se Događaj strahoviti dogoditi,

(16) i nebo će se razdvojiti – tada će labavo biti

(17) I meleci će na krajevima njegovim stajati, a Arš Gospodara tvoga će taj dan iznad njih osmerica držati

(18) Taj dan izloženi bit ćete i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati.

(19) Onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da, reći će: “Evo vam, čitajte knjigu moju,

(20) ja sam, zbilja, i mislio da ću račun svoj polagati.”

(21) I on će biti u životu zadovoljan,

(22) u Džennetu visokom,

(23) čiji će plodovi nadohvat ruke biti.

(24) “Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!”

(25) A onaj kome se knjiga da u lijevu ruku njegovu, reći će: “Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije

(26) i da ni saznao nisam za obračun svoj!

(27) Kamo sreće da me je smrt dokrajčila,

(28) imetak moj mi nije od koristi,

(29) snage moje nema više!”

(30) “Zgrabite ga i u okove okujte,

(31) zatim ga samo u vatri pržite,

(32) a onda ga u sindžire sedamdeset lakata duge vežite;

(33) zaista, on u Allaha Velikog nije vjerovao

(34) i da se nahrani nevoljnik nije podsticao,

(35) zato on ovdje danas nema prisna prijatelja

(36) ni drugog jela osim smrdljive kapljevine

(37) koju će samo nevjernici jesti.”

(38) A Ja se kunem onim što vidite

(39) i onim što ne vidite,

(40) on – Kur’an doista je govor objavljen plemenitom Poslaniku,

(41) a nije govor nikakva pjesnika – kako vi malo vjerujete!

(42) I nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate!

(43) Objava je on od Gospodara svjetova!

(44) A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio,

(45) Mi bismo ga desnicom dohvatili,

(46) a onda mu žilu kucavicu presjekli,

(47) i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti.

(48) Zaista je on opomena bogobojaznima,

(49) a Mi, sigurno, znamo da će među vama poricatelja biti.

(50) I on je, zbilja, jad nevjernicima,

(51) a on je, doista, Istina sama.

(52) Zato ti slavi i veličaj ime Gospodara svoga, Veličanstvenoga!