37 - Sura es-Saffat ()

|

(1) Tako Mi onih u redove poredanih…

(2) i onih koji odvraćaju…

(3) i onih koji opomenu čitaju…

(4) vaš Bog je, uistinu, Jedan…

(5) Gospodar nebesa i Zemlje i onog što je između njih i Gospodar istokā!

(6) Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili…

(7) i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnog…

(8) da ne prisluškuje meleke uzvišene. Njih sa svih strana gađaju…

(9) da ih otjeraju, njih čeka patnja neprekidna…

(10) a onog koji šta ugrabi – stigne svjetlica blistava.

(11) Upitaj ih je li teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo stvorili? – Njih stvaramo od ljepljive ilovače.

(12) Ti se čudiš, a oni se rugaju…

(13) a kad im se savjeti upućuju, oni ih ne prihvataju…

(14) i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstiču…

(15) i govore: “Ovo nije ništa drugo do prava čarolija!

(16) Zar kad poumiremo i kad kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni…

(17) i naši preci davni?”

(18) Reci: “Da, a bit ćete i poniženi!”

(19) To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom čekati…

(20) i reći: “Teško nama, ovo je Sudnji dan!”

(21) Da, ovo je Dan strašnog suda u koji vi niste vjerovali!

(22) Sakupite nevjernike i drugare njihove i one kojima su se klanjali…

(23) mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi…

(24) i zaustavite ih, oni će biti pitani.

(25) “Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?”

(26) Ali, tog Dana oni će se sasvim prepustiti…

(27) i jedni drugima predbacivati…

(28) “Vi ste nas varali.”

(29) “Nismo”, odgovorit će, “nego vi niste htjeli vjerovati.

(30) A nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan ste narod bili.

(31) I riječ Gospodara našeg da ćemo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila.

(32) A u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili.”

(33) I oni će tog Dana zajedno na muci biti…

(34) jer Mi ćemo tako s mnogobošcima postupiti.

(35) Kad im se govorilo: “Nema istinskog božanstva osim Allaha!”, oni su se oholili…

(36) i govorili: “Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika?”

(37) A nije tako, on istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili.

(38) A vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti…

(39) kako ste radili, onako ćete kažnjeni biti!

(40) A Allahovi iskreni robovi…

(41) posebnu će opskrbu imati…

(42) razno voće, i bit će poštovani…

(43) u džennetskim baščama nasladā…

(44) na divanima, jedni prema drugima…

(45) bit će posluženi pićem – iz izvora koji će stalno teći…

(46) bistrim i prijatnim onima koji budu pili…

(47) od njega neće glava boljeti i od njega se neće pamet gubiti.

(48) Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih…

(49) kao da su one jaja pokrivena.

(50) I oni će jedan s drugim razgovarati…

(51) i jedan od njih će reći: “Imao sam druga jednog…

(52) koji je govorio: ‘Zar i ti vjeruješ…

(53) da ćemo, kad poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista račun polagati?’”

(54) “Hoćete li pogledati?”, reći će.

(55) I on će pogledati, i toga usred džehennema ugledati.

(56) “Allaha mi”, reći će, “zamalo me nisi upropastio!

(57) Da nije bilo milosti Gospodara mog, i ja bih se sad mučio.”

(58) “A mi više, je li, nećemo biti zatečeni smrću?

(59) Jednom smo umrli, više nećemo biti mučeni.

(60) To će, zaista, uspjeh veliki biti!”

(61) Za nešto nalik ovom neka se trudbenici trude!

(62) A je li bolja ta gozba ili drvo Zekkum…

(63) koje smo nevjernicima kao iskušenje odredili?

(64) To je drvo koje u dnu Džehennema raste…

(65) plod će mu poput glava šejtanskih biti.

(66) Oni će se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti…

(67) zatim će to s ključalom vodom izmiješati…

(68) a potom će se, sigurno, opet u pakao vratiti.

(69) Oni su očeve svoje u zabludi zatekli…

(70) pa i oni stopama njihovim nastavili.

(71) A i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili…

(72) iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali.

(73) Zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti…

(74) A Allahovi iskreni robovi…

(75) A kad Nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali…

(76) njega i porodicu njegovu smo nevolje teške spasili…

(77) i samo potomke njegove u životu ostavili…

(78) i u naraštajima mu kasnijim spomen sačuvali…

(79) Mir Nuhu od svjetova svih!

(80) Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

(81) On je bio rob Naš, vjernik…

(82) a ostale smo poslije potopili.

(83) Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim…

(84) kad je Gospodaru svom iskrena srca došao…

(85) kad je ocu svom i narodu svom rekao: “Čemu se to vi klanjate…

(86) Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete?

(87) I šta o Gospodaru svjetova mislite?”

(88) I on baci pogled na zvijezde…

(89) pa reče: "Zbilja, ja sam bolestan."

(90) I oni ga napustiše, uzmaknuvši…

(91) a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: “Zašto ne jedete…

(92) Šta vam je, što ne govorite?”

(93) I krišom im priđe desnom ih rukom udarajući…

(94) pa mu narod trkom dođe.

(95) “Kako možete obožavati one koje sami klešete”, upita…

(96) “kad Allah stvara i vas i ono što napravite?”

(97) “Pripremite za njega lomaču”, povikaše, “pa ga u vatru bacite!”

(98) I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.

(99) “Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio”, reče, “On će me kuda treba uputiti."

(100) "Gospodaru moj, daruj mi porod čestiti."

(101) i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.

(102) I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?” “O oče moj”, reče, “postupi onako kako ti se naređuje! Vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.”

(103) I njih dvojica poslušaše. I kad ga on čelom prema zemlji položi…

(104) Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime…

(105) ti si se objavi u snu odazvao, a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine.”

(106) To je, zaista, bilo pravo iskušenje!

(107) I kurbanom ga velikim iskupismo…

(108) i u naraštajima mu kasnijim spomen sačuvali…

(109) Neka je u miru Ibrahim!

(110) Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine…

(111) On je bio rob Naš, vjernik…

(112) I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim.

(113) I blagoslovili smo i njega i Ishaka, a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih.

(114) I Musau i Harunu milost smo ukazali…

(115) pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili…

(116) i pomogli im da pobijede…

(117) i Knjigu im jasnu dali…

(118) i obojicu na Pravi put uputili…

(119) i u naraštajima im kasnijim spomen sačuvali.

(120) Nek su u miru Musa i Harun!

(121) Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

(122) a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.

(123) I Il’jas je bio poslanik.

(124) Kad on reče narodu svom: “Zar se ne bojite?…

(125) Što se Ba'lu molite, a najljepšeg Stvoritelja ostavljate…

(126) Allaha, Gospodara svog i Gospodara vaših predaka drevnih?”…

(127) oni ga lašcem nazvaše i zato će, sigurno, u vatru svi oni biti bačeni…

(128) A Allahovi iskreni robovi…

(129) i u naraštajima mu kasnijim spomen sačuvali…

(130) Neka je u miru Il’jas!

(131) Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

(132) On je bio rob Naš, vjernik…

(133) I Lut je bio poslanik.

(134) Mi smo njega i čitavu njegovu porodicu spasili…

(135) osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali.

(136) A ostale smo uništili.

(137) I vi pored nastambi njihovih prolazite i ujutro…

(138) i noću, pa zašto se ne urazumite?

(139) I Junus je bio poslanik.

(140) I on pobježe na jednu lađu prepunu…

(141) i baci kocku i kocka na njega pade.

(142) I riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor.

(143) I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale…

(144) sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.

(145) I Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan…

(146) i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve.

(147) I poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više…

(148) i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive.

(149) A upitaj ih: “Zar su za Gospodara tvog kćeri, a za njih sinovi?

(150) Zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili?”

(151) Eto, oni, zbog toga što lažu, doista govore…

(152) “Allah je rodio”, oni su, zaista, lažljivci.

(153) Zar je On kćeri sinovima pretpostavio?

(154) Šta vam je, kako rasuđujete!?

(155) Zašto ne razmislite?

(156) Ili, gdje vam je dokaz očiti?

(157) Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!

(158) Mnogobošci između Njega i melekā srodstvo uspostavljaju, a meleki odavno znaju da će oni koji tako govore u vatru biti bačeni…

(159) čist je Allah i daleko od onoga kako Ga oni opisuju!

(160) To ne čine Allahovi iskreni robovi.

(161) Ali, ni vi, s onima kojima se klanjate…

(162) ne možete o njima nikog u zabludu zavesti…

(163) možete samo onog koji će ionako u vatri gorjeti.

(164) “Svakom od nas mjesto je određeno…

(165) mi smo u redove poredani…

(166) i samo Njega hvalimo!”

(167) A oni su sigurno govorili…

(168) “Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji…

(169) sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!”

(170) Ali u Kur’an ne htjedoše povjerovati, i znat će oni!

(171) A riječ Naša davno je rečena o robovima Našim, o poslanicima…

(172) “Oni će biti, doista, potpomognuti…

(173) i vojska će Naša zacijelo pobijediti!”

(174) Zato se okreni od njih za neko vrijeme…

(175) i posmatraj ih, i oni će posmatrati!

(176) Zar oni kaznu Našu da požuruju?

(177) Kad ih ona stigne, zlo će jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!

(178) Zato se okreni od njih za neko vrijeme…

(179) i posmatraj, i oni će posmatrati!

(180) Uzvišen je Gospodar tvoj, Gospodar dostojanstva, u odnosu na ono kako ga opisuju!

(181) I mir poslanicima…

(182) i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!