(1) Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: “Upozoravaj narod svoj prije nego što ga stigne patnja bolna!”
(2) “O narode moj”, govorio je on, “ja sam vam, zbilja, upozoritelj jasni!
(3) Allahu ibadet činite, Njega se bojte i meni poslušni budite.
(4) On će vam grijehe vaše oprostiti i u životu vas do određenog časa ostaviti, a kada Allahov određeni čas dođe, zaista se neće, neka znate, odgoditi.”
(5) On reče: “Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao,
(6) ali ga je pozivanje moje još više udaljilo.
(7) I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali – bili su uporni i pretjerano oholi.
(8) Zatim sam ih ja otvoreno pozivao,
(9) onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im šaputao,
(10) i govorio: ‘Tražite od Gospodara svoga oprost. On, doista, mnogo prašta;
(11) On će vam kišu obilatu slati
(12) i mnogo vam imanja i sinova dati. I dat će vam bašče, a i rijeke će vam dati.
(13) Šta vam je, pa se Allahove veličine ne bojite,
(14) a On vas postepeno stvara?!
(15) Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio
(16) i na njima Mjesec svijetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio?!
(17) Allah vas od zemlje poput bilja stvara,
(18) zatim vas u nju vraća i iz nje će vas, sigurno, izvesti.
(19) Allah vam je Zemlju učinio ravnom,
(20) da biste po njoj hodili putevima prostranim.’”
(21) Nuh reče: “Gospodaru moj, oni me ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihovu propast uvećavaju
(22) i spletke velike snuju.
(23) I govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!’
(24) a već su mnoge u zabludu doveli, pa Ti nepravednima samo zabludu povećaj!”
(25) I oni su zbog grijeha svojih potopljeni i u Vatru će biti uvedeni i nikoga sebi, mimo Allaha, kao pomagače neće naći.
(26) I Nuh reče: “Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika,
(27) jer ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će griješnika i nevjernika rađati!
(28) Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nepravednima samo propast povećaj!”