43 - Sura ez-Zuhruf ()

|

(1) Ha-mim.

(2) Tako Mi Knjige jasne,

(3) Mi je objavljujemo kao Kur’an na arapskom jeziku da biste razumjeli,

(4) a on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i savršen.

(5) Zar da odustanemo Opomenu vam saopćavati zato što svaku mjeru zla prelazite?

(6) A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali

(7) i nijedan im vjerovjesnik nije došao, a da ga nisu izrugivali!

(8) Zato smo uništavali one koji su od ovih moćniji bili, a prethodio je primjer prijašnjih naroda.

(9) Pa ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni će, sigurno, reći: “Stvorio ih je Silni i Sveznajući!”

(10) Onaj Koji vam je Zemlju kolijevkom učinio i po njoj vam prolaze stvorio da biste se usmjeravali;

(11) Onaj Koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele – tako ćete i vi biti iz grobova izvedeni.

(12) Onaj Koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i stoku da na njima putujete,

(13) da se na palubama i leđima njihovim smjestite i da se, potom, kada se smjestite na njih, sjetite blagodati Gospodara svoga i da reknete: “Slavljen i uzvišen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići

(14) i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!”

(15) A oni Njemu jedan dio Njegovih robova pripisuju. Čovjek je, zaista, očevidni nezahvalnik.

(16) Zar da između onih koje On stvara uzima Sebi kćeri, a vama odabire sinove?!

(17) A kad neko od njih bude obaviješten o onome što Svemilosnom sličnim pripisuje, lice mu se ojađenom pomrači.

(18) Zar da ono koje u nakitu biva podizano i koje pri sporenju nejasno zbori pripisuju Allahu?!

(19) Oni meleke, koji su robovi Svemilosnog, ženskinjem smatraju. Da nisu prisustvovali stvaranju njihovu?! Njihova tvrdnja bit će zapisana i oni će biti pitani!

(20) I oni vele: “Da je htio Svemilosni, njih ne bismo obožavali!” Oni o tome ništa ne znaju, oni samo lažu.

(21) Ili smo im dali Knjigu prije toga pa se nje pridržavaju?!

(22) Oni čak govore: “Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i, prateći njihove tragove, mi smo na Pravom putu.”

(23) Isto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošno živjeli nisu govorili: “Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi tragove njihove slijedimo.”

(24) “Zar i onda”, govorio bi on, “kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?” A oni bi odgovarali: “Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!”

(25) I Mi smo ih kažnjavali, pa vidi kakav je bio kraj onih koji su poslanike u laž ugonili.

(26) A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: “Nemam ja ništa s onima koje vi obožavate,

(27) osim s Onim Koji me je stvorio, jer će me On, doista, na Pravi put uputiti.”

(28) On to učini riječju trajnom za potomstvo svoje da bi se vratili.

(29) A Ja sam čak dopustio ovima, a i precima njihovim da uživaju sve dok im nije došla Istina i Poslanik očevidni.

(30) A kad im je Istina došla, rekoše: “Ovo je vradžbina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!”

(31) I rekoše: “Zašto ovaj Kur’an nije objavljen nekom velikom čovjeku iz ova dva grada?!”

(32) A da oni ne raspodjeljuju milost Gospodara tvoga?! Mi raspodjeljujemo među njima ono što im je potrebno za život na dunjaluku i Mi jedne nad drugima uzdižemo po stepenima da bi jedni druge uzimali da im služe. A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.

(33) A da neće svi ljudi postati jedan ummet – nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Svemilosnog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju,

(34) i vrata kuća njihovih, i divane na kojima se odmaraju,

(35) i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu dunjalučkom, a ahiret, u Gospodara tvoga, bit će za bogobojazne.

(36) Onome ko se bude slijepim pravio pred Opomenom Svemilosnog, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati;

(37) oni – šejtani ljude će od Pravog puta odvraćati, a oni će misliti da su na Pravom putu.

(38) I kada koji od njih dođe pred Nas, reći će: “Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!”

(39) Taj dan neće vam koristiti to što ćete u patnji zajedno biti kad ste zulum činili.

(40) Zar ti da dozoveš gluhe i uputiš slijepe i one koji su u očitoj zabludi?!

(41) Ako bismo ti dušu uzeli, njih bismo, sigurno, kaznili,

(42) ili, kad bismo ti htjeli pokazati ono što smo im obećali, pa Mi nad njima, zaista, potpunu moć imamo.

(43) Zato se drži onoga što ti se objavljuje, a ti si, uistinu, na Pravom putu.

(44) Kur’an je, zaista, čast i tebi i narodu tvome; pa bit ćete pitani!

(45) A pitaj one koje smo prije tebe od Naših poslanika poslali – da li smo Mi naređivali da se, osim Svemilosnog, božanstva obožavaju?

(46) Još davno Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim faraonu i glavešinama njegovim, i on je rekao: “Ja sam, doista, Gospodara svjetova poslanik!”

(47) I pošto im je donio znakove Naše, oni su ih, odjednom, počeli ismijavati.

(48) A nismo im pokazivali nijedan znak a da nije veći bio nego prethodni! I patnji smo ih podvrgli, ne bi li se povratili!

(49) A oni su govorili: “O ti, čarobnjače! Moli za nas Gospodara svoga, na temelju tebi datog obećanja, mi ćemo, sigurno, Pravim putem poći!”

(50) A čim bismo ih nevolje oslobodili, začas bi obavezu prekršili.

(51) I faraon obznani narodu svome: “O narode moj”, reče on, “zar meni ne pripada vlast u Misiru i ove rijeke koje ispred mene teku – ne vidite li?!”

(52) Svakako sam ja bolji od ovoga bijednika koji jedva razgovijetno govori!

(53) Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata, ili zašto zajedno s njim nisu došli meleci?

(54) I on lahkoumnim učini narod svoj, pa mu se pokoriše; oni su, doista, bili narod buntovni.

(55) A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo,

(56) i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.

(57) A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, uz smijeh zagalamili

(58) i rekli: “Da li su naša božanstva bolja ili on?” A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi se prepirali. Štaviše, oni su narod svađalački.

(59) On je bio samo rob na koga smo Mi blagodati prosuli i učinili ga primjerom sinovima Israilovim.

(60) A da hoćemo, Mi bismo učinili da vas na Zemlji meleci naslijede;

(61) zaista je on predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u njega i slijedite Mene! Ovo je Pravi put,

(62) i neka vas šejtan nikako ne odvrati; on vam je, doista, neprijatelj otvoreni.

(63) A kad je Isa očite znakove donio, on je rekao: “Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono u čemu se razilazite. Zato se Allaha bojte i meni se pokoravajte.

(64) Allah je i moj i vaš Gospodar, pa Njemu ibadet činite! Ovo je Pravi put!”

(65) Ali su se stranke iz redova njihovih podvojile. Pa teško onima koji su zulum učinili od kazne na Danu bolnome!

(66) Čekaju li oni drugo doli da im Smak svijeta dođe nenadano, i da oni i ne osjete?!

(67) Taj dan prijatelji će jedni drugima neprijatelji biti, osim bogobojaznih.

(68) “O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete tugovati!”

(69) A onima koji su u ajete Naše vjerovali i koji su muslimani bili – bit će rečeno:

(70) “Uđite u Džennet, vi i supružnici vaši, radosni!”

(71) Oni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata. U njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti.

(72) Eto, to je Džennet, koji ste u nasljedstvo dobili za ono što ste radili;

(73) u njemu ćete raznovrsnog voća imati koje ćete jesti.

(74) Doista će prestupnici u patnji džehennemskoj vječno ostati,

(75) ona im neće ublažena biti i nikakve nade u spas neće imati. Oni će u njoj očajni biti.

(76) Nismo im Mi zulum učinili, nego su oni baš zulumćari bili.

(77) Oni će dozivati: “O Malik! Neka nas Gospodar tvoj dokrajči!”, a on će reći: “Doista vi tu ostajete!”

(78) Mi smo vam slali Istinu, ali većina vas istinu prezire.

(79) Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti.

(80) Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.

(81) Reci: “Nema Milostivi djeteta, a ja sam prvi koji Mu ibadet čini!”

(82) Neka je slavljen i uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, i Gospodar Arša, od onoga kako Ga oni opisuju!

(83) Pa, ti ih ostavi neka se upuštaju u zabludu i zabavljaju dok ne dožive Dan kojim im se prijeti.

(84) On je Onaj Koji je i na nebu Bog, a i na Zemlji Bog. On je Mudri i Sveznajući!

(85) I neka je uzvišen Onaj Čija je vlast na nebesima i na Zemlji, i između njih, On jedini zna kada će Smak svijeta biti i Njemu ćete se svi vratiti!

(86) Oni koje oni, pored Njega, mole – neće se moći za druge zauzimati; moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.

(87) A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: “Allah!” Pa kuda se, onda, odmeću?!

(88) A Poslanik reče: “Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji ne vjeruju!”

(89) Pa ti se okreni od njih i reci: “Selam!” Sigurno će oni znati!