4 - Sura en-Nisa ()

|

(1) O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire.

(2) I siročadima imetke njihove dajte, ono što je loše i zabranjeno ne mijenjajte za ono što je lijepo i dopušteno, i imetke njihove s imecima vašim ne trošite. To je, doista, prestup veliki.

(3) Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam drage i dopuštene, sa po dvije, sa po tri ili sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.

(4) I draga srca ženama darove njihove dajte; pa ako vam one draga srca štogod od toga poklone, to s prijatnošću i ugodnošću trošite.

(5) I maloumnicima ne dajite imetke koje vam je Allah za izdržavanje učinio, nego ih njima opskrbite i obucite. I lijepe riječi im govorite.

(6) I iskušavajte siročad dok ne stasaju za brak, pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njihove. I ne trošite ih rasipnički i u žurbi, prije nego odrastu. Ko je imućan neka se suzdrži, a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno. A kada im imetke uručujete, to učinite u prisustvu svjedoka; a dosta je što će se pred Allahom račun polagati.

(7) Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina, a i ženama pripada dio od onoga što ostave roditelji i rodbina. Bilo toga malo ili mnogo, dio je obavezan.

(8) A kada diobi prisustvuju rođaci, siročad i siromasi, opskrbite ih dijelom toga, i lijepe riječi im recite.

(9) I neka se plaše oni, koji bi strahovali za svoju nejaku djecu ako ih ostave iza sebe. Neka se Allaha boje i neka govore samo pravo.

(10) Doista, oni koji nepravedno troše imetke siročadi, u svoje stomake stavljaju vatru i oni će u Ognju gorjeti.

(11) Allah vam nalaže, u vezi s djecom vašom, da muškom pripadne dio jednak dijelu dvoje ženske djece zajedno. A ako bude više od dvoje ženske djece, njima pripadaju dvije trećine onoga što je umrli ostavio, a ako je samo jedno žensko, pripada joj polovina. A roditeljima, svakome posebno, pripada šestina od onoga što je ostavio ako ima djece. A ako ne bude imao djece, i naslijede ga roditelji, onda njegovoj majci pripada trećina. A ako ima braće, onda njegovoj majci pripada šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed, a Allah je, doista, Onaj Koji sve zna i mudar je.

(12) Vama pripada polovina onoga što ostave supruge vaše, ako ne budu imale djece; a ako budu imale djece, vama pripada četvrtina onoga što one ostave, pošto se izvrši oporuka koju ostave, ili podmiri dug; njima pripada četvrtina onoga što vi ostavite, ukoliko ne budete imali djece, a ako budete imali djece, njima pripada osmina onoga što vi ostavite nakon što se izvrši oporuka koju ostavite, ili podmiri dug. A ako se muškarac ili žena, koji nemaju ni djece ni roditelja, budu nasljeđivali i budu imali brata ili sestru, onda će svako od njih dvoje dobiti šestinu; ako ih bude više, oni onda zajednički učestvuju u trećini, pošto se izvrši oporuka koja je ostavljena, ili podmiri dug, ne oštećujući time bilo koga. To je zapovijed Allahova, a Allah je Onaj Koji sve zna i Onaj Koji ne žuri s kaznom.

(13) To su Allahovi propisi, a onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će uvesti u džennetske bašče kroz koje teku rijeke i u kojima će vječno ostati. To je uspjeh veliki.

(14) A onoga ko bude nepokoran Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njegovih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u kojoj će vječno ostati; njemu pripada patnja ponižavajuća.

(15) Za one žene iz vaše porodice koje preljubu počine, tražite da posvjedoče četverica između vas, pa ako posvjedoče protiv njih, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah neki put ne nađe.

(16) A ono dvoje koji to učine, izgrdite, pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite. Allah je, doista, Onaj Koji stalno prima pokajanja i milostiv je.

(17) Allah prima samo pokajanje onih koji učine kakvo loše djelo iz neznanja, a potom se ubrzo pokaju. Njima će Allah oprostiti, a Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

(18) Nema pokajanja onima koji čine loša djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: "Sad se, doista, kajem!", niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.

(19) O vi koji vjerujete, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove u naslijeđe uzimate i da im poteškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im dali prisvojite, osim ako budu učinile očiti razvrat. Prema njima se lijepo ophodite. A ako prema njima ne osjetite želju, pa moguće je da ne volite nešto u čemu je Allah veliko dobro dao.

(20) Ako hoćete jednu suprugu zamijeniti drugom, i jednoj od njih dali ste blaga, ne uzimajte od toga ništa. Zar da to uzimate čineći potvoru i grijeh očiti?!

(21) Kako biste mogli to i uzeti, kada ste jedno s drugim intimni bili i kad su one od vas čvrstu obavezu uzele!?

(22) I ne ženite se onima koje su oženili očevi vaši nakon onoga što je bilo – to su bili razvrat, mržnja i ružan put.

(23) Zabranjuju vam se majke vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre majki vaših, i bratične vaše i sestrične vaše, i pomajke vaše, koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke supruga vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim skrbništvom od supruga vaših s kojim ste imali intimne odnose; ako s njima niste imali intimne odnose, onda vam nije grijeh; i supruge vaših rođenih sinova, i da dvije sestre sastavite, osim što je ranije bilo! Allah je, doista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

(24) I zabranjuju vam se udate žene, osim onih koje su u vlasništvu vašem. To vam je propis Allahov! A ostalo vam je dozvoljeno da želite, svojom imovinom da se njima oženite, a ne da blud činite! A suprugama vašim s kojima imate bračne odnose dajte vjenčane darove kao što je propisano. I nije vam grijeh ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah je, doista, Onaj Koji sve zna i mudar je.

(25) A onaj među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom – eto mu one vjernice koje su u vašem vlasništvu – a Allah najbolje zna vjerovanje vaše – jedni ste od drugih. I ženite se njima uz odobrenje vlasnika njihovih, i dajte im vjenčane darove kako je lijepo i uobičajeno, ako su čedne, a nisu preljubnice, niti tajne ljubavnice. A ako one budu udate, pa počine razvrat, neka budu kažnjene polovinom kazne propisane za slobodne žene. To je za onoga od vas koji se boji razvrata, a bolje vam je da se uzdržite, a Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

(26) Allah vam želi objasniti i uputiti vas putevima kojima su išli oni prije vas i oprostiti vam. Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

(27) Allah vam želi oprostiti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete.

(28) Allah vam želi olakšati, a čovjek je stvoren slab.

(29) O vi koji vjerujete, jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom uz obostrani pristanak, i sami sebe ne ubijajte. Allah je, doista, prema vama milostiv.

(30) Onoga koji to nepravično i nasilno učini, Mi ćemo u Vatri pržiti, a to je Allahu lahko.

(31) Ako se budete klonili velikih grijeha koji su vam zabranjeni, Mi ćemo pokriti vaša loša djela i u divno mjesto vas uvesti.

(32) I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima: muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade. I molite Allaha za obilje Njegovo. Allah, doista, sve dobro zna.

(33) Za sve smo odredili nasljednike u onome što ostave roditelji i rođaci, a onima s kojima ste vezani ugovorom dajte njihov dio! Allah je, doista, svemu svjedok.

(34) Muškarci su nadređeni i staraju se o ženama zato što je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju ono što je Allah odredio da se čuva. One čije neposlušnosti se pribojavate vi posavjetujte, a onda napustite postelje njihove, pa ih i udarite. Ako vam postanu poslušne, protiv njih ništa ne činite. Allah je, doista, uzvišen i velik.

(35) A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti; Allah je, zaista, sveznajući i Onaj Koji sve, i u potpunosti, zna.

(36) I Allahu ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putniku, i onome koji je u vašem posjedu. Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu.

(37) To su oni koji škrtare i zapovijedaju drugima da budu škrti, i koji kriju ono što im je Allah iz obilja Svoga darovao, a Mi smo nevjernicima pripremili patnju ponižavajuću.

(38) I oni koji troše imetke svoje pretvarajući se pred ljudima, a u Allaha i ahiret ne vjeruju. A kome je šejtan drug, to mu je zao drug.

(39) A šta bi im bilo da u Allaha i Posljednji dan vjeruju i da od onoga što im je Allah dao udjeljuju?! A Allah o njima sve zna.

(40) Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini, pa ako to bude dobro djelo, On će ga umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati.

(41) A šta će tek biti kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a i tebe dovedemo da o ovima svjedočiš?!

(42) Taj dan će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali da zemlja nad njima bude poravnana, a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti.

(43) O vi koji vjerujete, ne pristupajte namazu pijani, dok ne budete znali šta govorite, niti kada ste džunubi, osim kao prolaznici, sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas došao iz nužnika, ili ako ste imali odnos sa suprugama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica svoja i ruke svoje potarite. Allah je, doista, Onaj Koji stalno grijehe poništava i oprašta.

(44) Zar ne vidiš kako oni kojima je dat udio u Knjizi kupuju zabludu i žele da vi s Pravog puta skrenete?!

(45) Allah najbolje poznaje neprijatelje vaše; Allah je dovoljan zaštitnik i Allah je dovoljan pomagač.

(46) Onima koji su judejstvo prihvatili, koji izvrću smisao riječi govoreći: "Čujemo, ali se ne pokoravamo!" i: "Slušaj, dabogda ne čuo!" i: "Čuvaj nas!", prevrćući jezicima svojim i huleći vjeru, bolje bi bilo i ispravnije da kažu: "Slušamo i pokoravamo se!" i: "Slušaj!" i: "Pogledaj na nas!" Ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo i malo ko od njih vjeruje.

(47) O vi kojima je Knjiga data, povjerujte u ovo što objavljujemo potvrđujući ono što već imate, prije nego što crte lica izbrišemo i vratimo ih nazad ili ih prokunemo kao što smo prokleli one koji nisu subotu poštivali, a zapovijest Allahova biva izvršena.

(48) Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta u obožavanju pridružuje, a oprostit će sve mimo toga, kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, taj čini potvoru i grijeh veliki.

(49) Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim?! Međutim, Allah čisti od grijeha koga hoće i nikome se neće, ni koliko nit na hurminoj košpici, zulum učiniti.

(50) Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu! To je Allahu dovoljno kao jasan grijeh.

(51) Zar ne vidiš one kojima je dat udio u Knjizi kako u sihr i taguta – šejtana vjeruju, a onima koji ne vjeruju govore: "Ovi su na ispravnijem putu od onih koji vjeruju?"

(52) To su oni koje je Allah prokleo, a ti nećeš naći da će pomagača imati onaj koga je Allah prokleo.

(53) Da možda oni nemaju kakav udio u vlasti?! A da imaju, oni ljudima ništa – ni koliko udubljenje na hurminoj košpici – ne bi dali.

(54) I zar ljudima zavide na onome što im je Allah dao iz obilja svoga?! A Mi smo potomcima Ibrahimovim Knjigu i mudrost dali, i dali smo im veliku vlast.

(55) Pa, bilo ih je koji su vjerovali, a bilo je i onih koji su od toga odvraćali. A džehennem je dovoljan kao oganj užareni.

(56) Doista, one koji ne vjeruju u ajete i znakove Naše Mi ćemo u Vatru baciti, pa kada god im se kože ispeku, zamijenit ćemo ih drugim kožama, kako bi patnju osjetili. Allah je, doista, silan i mudar.

(57) A one koji vjeruju i dobra djela čine Mi ćemo uvesti u džennetske bašče kroz koje rijeke teku. Tamo će zauvijek ostati i supruge očišćene u njima imati; i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti.

(58) Allah vam, doista, naređuje da emanete date onima kojima pripadaju, a kada ljudima sudite – da pravedno sudite. Savjet Allahov je, uistinu, divan i Allah je, doista, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve vidi.

(59) O vi koji vjerujete, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Posljednji dan. To je bolje i posljedice su ljepše.

(60) Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe kako žele da im se pred tagutom – lažnim sudijom sudi, iako im je naređeno da u njega ne vjeruju?! A šejtan samo želi da ih u veliku zabludu navede.

(61) I kada im se kaže: "Pristupite ovome što je Allah objavio i pristupite Poslaniku", vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću.

(62) A šta će tek biti kada ih pogodi nevolja zbog djela ruku njihovih, pa ti dođu zaklinjući se Allahom: "Mi smo samo htjeli da dobro i pravo učinimo."

(63) To su oni za koje Allah zna šta je u srcima njihovim, pa okreni se od njih i savjetuj ih, i reci im ono što će ih dirnuti.

(64) A mi nismo nijednog poslanika poslali, osim da bi mu se pokoravalo uz Allahovo odobrenje. A da ti oni dođu kada sami sebi zulum učine i zamole Allaha da im oprosti, pa da i Poslanik zamoli da im se oprosti, oni bi vidjeli da Allah, doista, prima pokajanje i da je milostiv.

(65) I, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!

(66) I da smo Mi njima propisali "da sami sebe poubijate!" ili "da se iselite iz svoga zavičaja!", malo ko od njih bi to učinio! A kada bi onako kako im se savjetuje postupili, bilo bi im bolje i u vjeri čvršće.

(67) I tada bismo im Mi, od Nas, veliku nagradu dali.

(68) I na Pravi put bismo ih uputili.

(69) Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, onih koji srcem iskreno i u potpunosti vjeruju i šehida i čestitih ljudi, a divno li je to društvo!

(70) To obilje je od Allaha i dovoljno je da Allah sve to dobro zna.

(71) O vi koji vjerujete, budite oprezni i idite u borbu u grupama, ili odjednom svi.

(72) Među vama ima, doista, onih koji će oklijevati, pa će, ako vas pogodi nevolja, takav reći: "Sam Allah me blagodario što s njima nisam bio."

(73) A ako vas od Allaha dobro zadesi, on će, kao da između vas i njega nije bilo prijateljstva, sigurno reći: "Kamo sreće da sam s njima bio, veliki plijen bih dobio!?"

(74) I neka se zato na Allahovu putu vjernici bore protiv onih koji život na dunjaluku kupuju za ahiret, a onoga ko se na Allahovu putu bori, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo, sigurno, velikom nagradom nagraditi.

(75) Šta je s vama pa se ne borite na Allahovom putu za nemoćne; za muškarce, žene i djecu koji govore: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada čiji su stanovnici nasilnici, odredi nam zaštitnika i daj nam pomagača!"

(76) Oni koji vjeruju bore se na Allahovom putu, a oni koji ne vjeruju bore se na putu taguta – šejtana. Zato se borite protiv štićenika šejtanovih, a šejtanovo lukavstvo, doista, je slabo.

(77) Zar nisi vidio one kojima je rečeno: "K sebi ruke svoje, već namaz obavljajte i zekat dajite." A kada im bi propisana borba, odjednom se grupa njih poboja ljudi, kao što se Allaha boji, ili još više, i rekoše: "Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nam to do određenog vremena odgodio?" Reci: "Uživanje na dunjaluku je kratko, a ahiret je bolji za bogobojazne." A vama, ni koliko nit na hurminoj košpici, zulum neće biti učinjen.

(78) Gdje god bili, stići će vas smrt, pa makar bili i u kulama visokim! Ako ih zadesi kakvo dobro, oni kažu: "To je od Allaha!", a ako ih zadesi kakvo zlo, oni govore: "To je od tebe!" Reci: "Sve je od Allaha!" Pa šta je s ovim ljudima?! Oni kao da ne razumiju šta im se govori.

(79) Dobro koje te zadesi, to je od Allaha, a zlo koje te zadesi, to je od tebe. Mi smo te kao poslanika ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok.

(80) Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu, a ko se okrene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.

(81) Oni govore: "Pokoravamo se!", a kada od tebe odu, neki od njih noću smišljaju drugačije nego što ti govoriš. Allah zapisuje ono što oni noću smišljaju. Zato se okreni od njih i u Allaha se pouzdaj, a dovoljan je zaštitnik Allah!

(82) A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.

(83) A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase. A da to prepuste Poslaniku ili pretpostavljenim svojima, to bi sigurno od njih saznali oni koji to ispituju. A da nije dobrote Allahove prema vama i milosti Njegove, vi biste, osim nekolicine, šejtana slijedili.

(84) Zato se bori na Allahovom putu, ne obavezujući osim sebe, a vjernike podstiči. Allah će zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, a Allah je od njih silniji i kazne Njegove su strožije.

(85) Ko se bude za dobro zalagao, i on će imati udio u tome, a ko se bude za zlo zalagao, i on će imati udio u tome. A Allah nad svim bdije.

(86) Kada pozdravljeni budete, na ljepši način uzvratite, ili isto otpozdravite, a Allah, doista, sve obračunava.

(87) Allah, osim Koga drugoga boga nema, sigurno će vas sakupiti na Sudnjem danu, u što nema nimalo sumnje, a čiji je govor istinitiji od Allahovog?!

(88) Zašto se podvajate kada su u pitanju licemjeri koje je Allah vratio u nevjerstvo zbog onoga što su sami zaslužili? Zar želite na Pravi put uputiti one kojima je Allah dao da su u zabludi? A kome Allah da da je u zabludi, ti mu nećeš Put naći!

(89) Oni bi voljeli da i vi ne vjerujete kao što oni ne vjeruju, pa da budete jednaki. Zato, između njih ne uzimajte prijatelje dok se na Allahovom Putu ne isele. A ako se okrenu, onda ih zarobljavajte i ubijajte gdje god ih nađete i od njih prijatelje ni pomagače ne uzimajte...

(90) ...osim onih koji se sklone kod naroda s kojim vi imate ugovor, ili dođu kod vas, jer im je teško boriti se protiv vas ili svoga roda. A da Allah hoće, on bi ih okrenuo protiv vas, pa bi se oni borili protiv vas! Ako vas oni ostave na miru i ne bore se protiv vas, nego vam ponude mir, onda vam Allah ne daje pravo da ih napadate.

(91) Vi ćete nalaziti druge koji žele biti sigurni od vas i naroda svog, pa kada god budu vraćeni na smutnju – širk, oni mu se još više predaju. Ako se oni ne okane vas, i ne ponude vam mir, i ako vas se ne klone, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god stignete, a Mi smo vam za borbu protiv njih jasan dokaz dali.

(92) Vjernik ne može ubiti vjernika osim greškom, a ko ubije vjernika greškom, on mora osloboditi roba vjernika, i predati krvarinu porodici njegovoj, izuzev ako oni to oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a vjernik je, on mora osloboditi jednog roba vjernika! Ako, pak, pripada narodu s kojim imate sporazum, tada mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi roba vjernika! Ko to ne nađe, obavezan je postiti dva mjeseca uzastopno, kajući se Allahu. A Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

(93) A ko hotimično ubije vjernika, kazna mu je džehennem u kojem će vječno ostati. Na njega se Allah rasrdi i proklete ga, a još mu je i patnju veliku pripremio.

(94) O vi koji vjerujete, kada u boj na Allahovom putu krenete, sve dobro provjerite i onome ko vam nazove selam nemojte reći: "Ti nisi vjernik!", u želji za prolaznim dobrima dunjalučkog života, jer kod Allaha su mnoga dobra. Takvi ste ranije i vi bili, pa vam je Allah darovao milost Svoju. Zato, sve dobro provjerite, a Allah, doista, dobro zna ono što vi radite.

(95) Vjernici koji se ne bore, osim onih koji su nesposobni, ne mogu se izjednačiti s onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se bore imecima svojim i životima svojim Allah je odlikovao za stepen nad onima koji se ne bore, i svima Allah obećava lijepu nagradu. A Allah je borce, u odnosu na one koji se ne bore, odlikovao velikom nagradom;

(96) položajima kod Njega, oprostom i milošću, a Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

(97) Doista će meleki, kada budu uzimali duše onima koji su prema sebi zulum učinili, pitati: "Šta je bilo s vama?'', a oni će odgovoriti: "Bili smo nemoćni na Zemlji." "Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?'', reći će im oni. Zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a loše je to konačno odredište!

(98) Izuzetak su nemoćni muškarci, i žene, i djeca, koji se snaći ne mogu i koji ne nađu puta.

(99) Allah će njima oprostiti; Allah je Onaj Koji stalno poništava grijehe i oprašta.

(100) Ko se iseli na putu Allahovom, na Zemlji će naći mnogo mjesta i obilja! A onaj ko napusti svoj dom, iseljavajući se radi Allaha i Njegovoga Poslanika, pa ga stigne smrt, od Allaha će dobiti nagradu. Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

(101) Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz skratiti ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti, jer nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji.

(102) Kada ti budeš među njima i budeš ih u namazu predvodio, neka jedna grupa s tobom klanja i neka svoje oružje uzmu; i dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe druga grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i oprezni budu. Nevjernici jedva čekaju da vi zanemarite oružje svoje i opremu svoju, pa da na vas svi odjednom navale. A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, ali, oprezni budite.Allah je, doista, nevjernicima ponižavajuću patnju pripremio.

(103) A kada namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći na bokovima. A kada budete sigurni, namaz obavljajte u potpunosti; namaz je, uistinu, propisan vjernicima u određenim vremenskim razmacima.

(104) I nemojte malaksati tragajući za neprijateljem; ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju. Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

(105) Mi tebi objavljujemo Knjigu s istinom, da ljudima sudiš onako kako ti Allah pokazuje i ne budi branilac izdajicama.

(106) I Allaha moli za oprost; Allah je, uistinu, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

(107) I ne zauzimaj se za one koji sami sebe iznevjeravaju, Allah, doista, ne voli onoga koji je pronevjeritelj i grešnik.

(108) Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha, a On je s njima i kada noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan. A Allah sve što oni rade, obuhvata.

(109) Eto, vi se zauzimate za njih u životu na dunjaluku, a ko će se pred Allahom za njih zauzimati na Kijametskom danu, ili ko će im zastupnik biti?!

(110) Ko učini kakvo zlo, ili prema sebi zulum učini, a zatim Allaha moli da mu oprosti, naći će da Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

(111) Ko grijeh uradi, na svoju štetu ga je uradio, a Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

(112) Ko počini prestup ili grijeh, a potom zato optuži nedužna čovjeka, natovario je na sebe i kletvu i grijeh očiti.

(113) Da nije Allahove dobrote i milosti Njegove prema tebi, jedna skupina njih bi nastojala da te zavede, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ništa nauditi. Allah tebi objavljuje Knjigu i mudrost i poučava te onome što nisi znao a Allahovo dobro prema tebi je veliko.

(114) Nema dobra u mnogim njihovim potajnim govorima, osim u govoru onog ko traži da se sadaka udjeljuje, ili dobro čini, ili uspostavlja mir među ljudima. Onome ko to čini iz želje za Allahovim zadovoljstvom, Mi ćemo veliku nagradu dati.

(115) A onoga ko se suprotstavi Poslaniku, nakon što mu jasno bude pokazan Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini što je naumio, i bacit ćemo ga u džehennem, a loše je to konačno odredište!

(116) Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta u obožavanju pridružuje, a kome hoće oprostit će sve osim toga; onaj ko Allahu išta u obožavanju pridružuje – doista je daleko zalutao.

(117) Oni mimo Allaha samo ženske kumire prizivaju i ne prizivaju drugog do šejtana prkosnika.

(118) Allah ga je prokleo, a on je rekao: "Ja ću sigurno preuzeti za sebe određeni dio Tvojih robova!

(119) I sigurno ću ih navoditi u zabludu, i sigurno ih lažnim nadama mamiti, i zapovjedit ću im sigurno da uši stoci režu, i sigurno ću im narediti da Allahovo stvaranje preinačavaju!" A ko šejtana, umjesto Allaha, za zaštitnika prihvati, on je na gubitku očitom.

(120) On im obećanja daje i lažnim nadama ih mami. A ono što im šejtan obećava samo je obmana.

(121) To su oni čije je prebivalište džehennem, i oni iz njega neće spasa naći.

(122) A one koji vjeruju i dobra djela čine Mi ćemo uvesti u bašče džennetske kroz koje rijeke teku, i u kojima će vječno ostati. Obećanje Allahovo je istinito, a čije su riječi od Allahovih istinitije?!

(123) To neće biti ni po vašim željama, ni po željama sljedbenika Knjige; onaj koji radi zlo, bit će kažnjen za to i neće naći, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača,

(124) a onaj koji čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, ući će u džennet i nikome, ni koliko udubljenje na hurminoj košpici, zulum neće biti nanesen.

(125) Ko je bolje vjere od onoga ko je predao svoje lice Allahu, a dobročinitelj je i slijedi vjeru Ibrahimovu, koji je bio vjere čiste?! A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja.

(126) Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji. Allah sve obuhvata.

(127) Oni traže od tebe propise o ženama. Reci: "Allah će vam objasniti propise o njima i o onome što vam se čita u Knjizi o ženama –siroticama, kojima ne dajete ono što im je propisano, a ne želite da se njima oženite, i o nejakoj djeci, i o tome da prema siročadi pravedno postupate. A Allah sigurno zna za dobro koje učinite."

(128) Ako se neka žena plaši muževe mržnje ili izbjegavanja, onda se oni neće ogriješiti ako se međusobno nagode, a nagodba je bolja. Ljudske duše sklone su pohlepi. I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali – pa Allah u potpunosti zna ono što radite.

(129) Vi nećete moći potpuno jednako postupati prema suprugama svojim ma koliko to željeli. I nemojte prema nekoj sasvim naginjati pa da neku učinite kao da je bez muža, a nerazvedena. A ako se popravite i Allaha bojite, pa Allah je, uistinu, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

(130) A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti. Allah je neizmjerno darežljiv i mudar.

(131) Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali, pa, uistinu, Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Allah je neovisan i hvaljen.

(132) Allahovo je ono što je na nebesima i što je na Zemlji, i Allah je kao zaštitnik dovoljan.

(133) Ako On hoće, vas će ukloniti, o ljudi, a druge će dovesti! On je kadar to učiniti.

(134) Onaj koji želi nagradu na dunjaluku, pa u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta; Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve vidi.

(135) O vi koji vjerujete, budite uvijek pravedni, svjedočite radi Allaha, pa makar to bilo protiv vas samih, ili roditelja i rodbine. Bude li onaj o kome svjedočite bogat ili siromah, pa Allah je preči njima! I ne slijedite strasti, kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavati, pa Allah, zaista, u potpunosti zna ono što radite.

(136) O vi koji vjerujete, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje i u knjige koje je objavio prije. A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u Posljednji dan – daleko je zalutao.

(137) Onima koji su bili vjernici, a zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i pojačali nevjerovanje, Allah, doista, neće oprostiti i neće ih na Pravi put izvesti.

(138) Bolnu patnju navijesti licemjerima,

(139) koji prisno prijateljuju s nevjernicima, mimo vjernika! Zar od njih traže moć, a sva moć pripada samo Allahu?!

(140) On vam je već u Knjizi objavio: "Kada čujete da su Allahove riječi predmet poricanja i izrugivanja, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni." Allah će, sigurno, sastaviti u džehennemu sve licemjere i nevjernike,

(141) one koji iščekuju šta će biti s vama. Pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: "Zar nismo bili uz vas", a ako sreća posluži nevjernike, onda govore njima: "Zar vas nismo mogli pobijediti, i zar vas nismo odbranili od vjernika?!" Na Kijametskom danu Allah će vam svima presuditi! A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike.

(142) Licemjeri, zaista, nastoje prevariti Allaha, a On će njih nadmudriti. Kada ustaju da namaz obavljaju, lijeno se dižu i prikazuju se svijetu, a Allaha samo malo spominju.

(143) Kolebaju se između ovoga i toga – vjerovanja i nevjerovanja, niti su sa ovima niti sa onima. A onome kome Allah da da je u zabludi nećeš naći puta ka Uputi.

(144) O vi koji vjerujete, ne uzimajte za zaštitnike i prijatelje nevjernike umjesto vjernika! Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe?!

(145) Licemjeri će, doista, na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš pomagača naći.

(146) Osim onih koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, oni će biti s vjernicima, a Allah će, sigurno, vjernicima veliku nagradu dati.

(147) Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali!? Allah je zahvalan i Onaj Koji sve zna.

(148) Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je zulum učinjen. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.

(149) Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete, ili nepravdu oprostite – pa Allah je Onaj Koji stalno poništava grijehe i svemoćan je.

(150) Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju napraviti razliku, te govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo", i žele između to dvoje iznaći put neki...

(151) ...oni su zbilja pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili ponižavajuću patnju.

(152) A one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i ni jednoga od njih ne izdvajaju – On će, sigurno, nagraditi. A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

(153) Oni kojima je data Knjiga traže od tebe da im s neba spustiš Knjigu. Pa od Musaa su tražili i više od toga, kad su rekli: "Pokaži nam Allaha!" Pa ih je, zbog zuluma njihova, munja ošinula. Poslije su, kada su im očigledni dokazi pokazani, tele za božanstvo prihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau smo protiv njih očiti dokaz dali.

(154) I iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i rekli smo im: "Na kapiju pognutih glava uđite!" I još smo rekli: "Subotu ne oskrnavite!" I od njih smo čvrsto obećanje uzeli.

(155) Zato što su zavjet prekršili i što u Allahove ajete i znakove nisu povjerovali, što su bez razloga vjerovjesnike ubijali i što su govorili: "Naša srca su u omotu", Allah je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih samo malo vjeruje.

(156) I zbog nevjerovanja njihovoga i zbog iznošenja teške klevete protiv Merjeme.

(157) I zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika." A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili...

(158) ...već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.

(159) I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega kako treba povjerovati, a na Kijametskom danu on će protiv njih svjedočiti.

(160) I zbog zuluma jevreja Mi smo im neka lijepa jela zabranili, koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali.

(161) I zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tuđe imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike među njima Mi smo patnju bolnu pripremili.

(162) Ali oni među njima koji su u znanje duboko pronikli, i vjernici koji vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, naročito oni koji namaz obavljaju i oni koji zekat daju i u Allaha i Posljednji dan vjeruju – njima ćemo sigurno veliku nagradu dati.

(163) Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, objavljivali smo Ibrahimu, i Ismailu i Ishaku i Jakubu i potomcima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur...

(164) ...i poslali smo poslanike o kojima smo ti prije kazivali i poslanike o kojima ti nismo kazivali. A Allah je sigurno s Musaom razgovarao.

(165) Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar.

(166) Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ga Svojim znanjem, a i meleki svjedoče. A dovoljan je Allah kao svjedok.

(167) Doista, oni koji ne vjeruju i koji druge od Allahova puta odvraćaju, daleko su zalutali.

(168) Onima koji ne vjeruju i koji zulum čine, Allah, doista, neće oprostiti i neće ih na put uputiti...

(169) ...osim puta u džehennem, u kojem će vječno i zauvijek ostati; to je Allahu lahko.

(170) O ljudi, Poslanik vam je već donio istinu od Gospodara vašeg; zato, vjerujte – bolje vam je! A ako ne budete vjerovali – pa zaista je Allahovo sve što je na nebesima i na Zemlji. Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

(171) O vi kojima je data Knjiga, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Njegova Riječ, koju je Merjemi dostavio, i duh Njegov; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan bog, uzvišen neka je On, zar da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik.

(172) Mesih se neće sustezati da bude Allahov rob, pa ni meleki, Njemu bliski. A one koji se budu sustezali da Njemu ibadet čine, i one koji se budu oholili, Allah će pred Sobom sakupiti.

(173) Vjernike koji su dobra djela činili On će prema zasluzi nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati; a one koji su zazorni bili i oholili se – na bolne će muke staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača.

(174) O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi smo vam objavili jasnu Svjetlost.

(175) One koji budu u Allaha vjerovali i čvrsto Ga se držali On će sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti i Pravim putem Sebi uputiti.

(176) Oni traže od tebe tumačenje. Reci: "Allah će vam kazati propis o onome ko nema ni roditelja ni djece: ako neko umre i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj polovina njegove ostavštine pripada, a on će naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije sestre, njima pripadaju dvije trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će muški dio nasljedstva biti jednak iznosu dva dijela ženskog. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah sve dobro zna."