74 - Sura el-Muddessir ()

|

(1) O ti pokriveni!

(2) Ustani i upozoravaj,

(3) i Gospodara svoga veličaj!

(4) I haljine svoje očisti!

(5) I kumira se kloni!

(6) I ne čini dobro tražeći za njega više!

(7) I radi Gospodara svoga trpi!

(8) A kada u rog bude puhnuto,

(9) to će tada biti naporan dan,

(10) nevjernicima on neće biti lahak.

(11) Ostavi Mene i onoga koga sam Ja samog stvorio

(12) i imetak mu ogroman dao,

(13) i sinove koji su s njim,

(14) i život mu ugodnim učinio,

(15) i žudi da mu još uvećam!

(16) Nikako! On, doista, prkosi ajetima Našim,

(17) a naprtiću Ja njemu teškoće,

(18) jer je smišljao i računao,

(19) i, proklet bio, kako je proračunao,

(20) i još jednom, proklet bio, kako je proračunao!

(21) Zatim je sagledao,

(22) pa se onda smrknuo i namrštio,

(23) i potom se okrenuo i uzoholio,

(24) i rekao: “Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje,

(25) ovo su samo čovjekove riječi!”

(26) U Sekar ću Ja njega baciti -

(27) A znaš li ti šta je Sekar?!

(28) Ništa on neće poštedjeti,

(29) kože će pržiti, pa crnim učiniti,

(30) nad njim su devetnaesterica.

(31) Mi smo čuvarima Vatre samo meleke postavili i odredili njihov broj kao iskušenje onima koji ne vjeruju – da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanje poveća, i da oni kojima je Knjiga data i oni koji su vjernici ne sumnjaju, i da oni čija su srca bolesna i oni koji su nevjernici kažu: “Šta je Allah htio ovim primjerom?” Tako Allah kome hoće daje da je u zabludi i na Pravi put upućuje koga hoće. A vojske Gospodara tvoga samo On zna. I ona – Vatra ljudima je samo opomena.

(32) I tako Mi Mjeseca,

(33) i noći kada mine,

(34) i zore kada svane,

(35) to je, zaista, jedna od najvećih nevolja,

(36) ljudima je opomena;

(37) onome između vas koji hoće naprijed ići ili zaostati!

(38) Svaka duša zalog je onoga što je stekla,

(39) osim onih na desnoj strani,

(40) oni će se u džennetskim baščama raspitivati

(41) o prestupnicima.

(42) “Šta vas je u Sekar dovelo?”

(43) “Nismo”, reći će, “bili od onih koji su klanjali

(44) niti smo siromahe hranili.

(45) I u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali,

(46) i Sudnji dan smo poricali

(47) sve dok nam smrt nije došla.”

(48) Njima posredovanje posrednika neće koristiti.

(49) Pa zašto se oni okreću od opomene?

(50) Kao da su divlji magarci preplašeni

(51) pobjegli od lavova!

(52) Naprotiv, svaki bi čovjek među njima htio da mu se daju listovi rašireni.

(53) Nikada, jer oni se ahireta ne plaše!

(54) Uistinu! Kur’an je opomena,

(55) i ko hoće, na umu će ga imati,

(56) a na umu će ga imati samo ako Allah bude htio, On je jedini dostojan da Ga se boje i dostojan je da oprašta.